Japanska filozofija menadžmenta

Japanska filozofija menadžmenta

JAPANSKA FILOZOFIJA MENADŽMENTA
1. OSNOVNI PRINCIPI I KARAKTERISTIKE JAPANSKOG MENADŽMENTA
Najvažniji princip japanskog menadžmenta je sakupljati mudrost od ljudi koji rade u samoj kompaniji i koristeći to sakupljeno, graditi snagu kompanije. Da bi se ta prikupljena i akumulirana mudrost na poslu upotrijebila, svi zaposleni moraju da imaju odgovarajuće sposobnosti da primjene svoju pamet, nove ideje, a sistem mora da bude tako koncipiran da radnika motiviše da izvlači na površinu i zatim koristi tu pamet iskazanu kroz nove prijedloge, poboljšanja rada i uslova u cjelini. Kod prikupljanja prijedloga i ideja od strane zaposlenih stvoren je cijeli sistem sređivanja i korištenja tih prijedloga poznat kao “krug kontrole kvaliteta – QC”, uz postojanje i drugih vidova prakse koji su usmjereni na prikupljanje i korišćenje ove kolektivne pameti.
1.1. Specifičnosti japanskog menadžmenta
Organizaciona struktura japanskog menadžmenta ima tri osnovna nivoa. Na vrhu piramide nalazi se strategijski menadžment koji se obično sastoji od: predsjednika ili generalnog direktora, operativnog direktora, direktora i odbora direktora. Pravno gledano, odbor direktora je najviša dinstanca u procesu odlučivanja, mada se u praksi stvarne odluke češće donose u manjem odboru operativnih direktora ili u posebnim komitetima sa malim brojem članova na visokim položajima.
U japanskim korporacijama najveći broj članova odbora direktora se imenuje iz redova kompanija. Skupština akcionara (osnivača) je po zakonu ovlaštena da imenuje i razrješava direktore i rukovodioce ali stvarnu vlast u tom pogledu imaju generalni direktor ili predsjednik kompanije. Obično se kaže da je teško objasniti kakva je tačna funkcija rukovodeće strukture u japanskim kompanijama. Njegova generalna uloga je u tome da općim linijama usmjerava strategiju i viziju kompanije. Ovaj menadžment se trudi da svoje odluke prosljeđuje nižim organizacionim nivoima u obliku preporuke, sugestije ili informacije, a rijetko u obliku zaključka, naredbi, naloga ili instrukcija kojih bi se oni obavezno morali pridržavati.
Unutar strateškog menadžmenta spada i tijelo za totalnu kontrolu kvaliteta (TQC – “Total Quality Control”). Kontrola kvaliteta je tehnika koju je Japan usvojio od Amerike i, kao i sve drugo, usavršio je i razvio TQM (“Total Quality Management”). Ovdje je osnovni princip da svi, od najvišeg rukovodstva pa do radnika u proizvodnji, promatraju i proizvod i kvalitet isključivo sa gledišta interesa potrošača. Koliko pažnje japanci poklanjanju ovoj oblasti govori i to da je po pravilu sam predsjednik kompanije aktivni učesnik na svim sjednicama tijela za totalnu kontrolu kvaliteta.
Drugi nivo čini tzv. srednji menadžment i on je odgovoran za jedinicu kojom rukovodi. Ovaj sloj kadra čine rukovodioci sektora (“bučo”) i rukovodioci odjeljenja (“kačo”) i to su najčešće ljudi starosti između trideset sedam i pedeset godina koji u kompaniji rade preko petnaest godina.
Srednji menadžment izrađuje planove kako bi se realizirali zahtjevi koji dolaze odozgo. Njegov posao je i da primijeti probleme koji se javljaju, ili se mogu javiti, u raznim organizacionim jedinicama i da ih proslijedi naviše. Obaveza srednjeg menadžmenta je da vodi, obrazuje, obučava i trenira potčinjene, motiviše i stimuliše i podstiče stvaralaštvo. Pripadnik ovog nivoa menadžmenta mora da ispoljava inicijativu u odnosu na pretpostavljene, predlaže direktne mjere kojima bi se rješavali eventualni problemi ali i preuzme odgovornost za njih. Srednji menadžerski sloj suštinski pomaže strateškom menadžmentu kompanije tako što aktivno učestvuje u postupku formulisanja strategije, izrade planova i samog odlučivanja. Obično se odluka vrha kompanije svodi samo na odobravanje planova koje je uradio srednji sloj menadžera te zato od kvaliteta ovog menadžmenta posebno zavise poslovni rezultati firme.