Javni dug

Uvod
Javni ili državni dug čine iznosi koje je država pozajmljivala kako bi finansirala prošle deficite. Često se upotrebljava reč “dug”, a pri tom se misli na “deficit”. Razlika između ta dva pojma može se jednostavno objasniti: ako su državni rashodi veći od državnih prihoda, proračun iskazuje deficit koji se mora finansirati pozajmljivanjem. Iznos deficita povećava dug i samo ga suficit može smanjiti.
Deficitarno finansiranje putem javnog duga znači prodaju vrijednosnih papira uz obvezu otplaćivanja kroz određeni broj godina kamata, a na kraju obično i otplatu glavnice. Prilikom kupoprodaje vrednosnih papira nema prisile, već se ona odvija dobrovoljno, država se na tržištu kapitala takmiči s ostalim zajmoprimateljima i pri tome plaća traženu kamatu.
Javni dug- akumulirane obveze države odnosno zbroj svih potraživanja koja premajavnom sektoru imaju njegovi povjerioci u određenom trenutku.
Izravni javni dug – ugovorene obveze države prema povjeriocima
Potencijalni javni dug – dio duga čije dospijeće nije sigurno.

Javnim dugom se mogu obezbediti značajna sredstva za finansiranje privrednih investicija, prije svega ekonomske infrastrukture (izgradnja autoputeva, željezničkih pruga, regulacija rečnih slivova i vodenih puteva, melioracioni radovi, izgradnja železara, elektrana, luka i sl.), pošto privatni kapital nije zainteresovan za ovaj tip ulaganja (usljed aktivizacionog perioda i relativno niskog nivoa rentabiliteta). Država, preko javnog duga osigurava izgradnju objekata ekonomske infrastrukture i na taj način obezbeđuje materijalnu osnovu za povraćaj duga sa kamatom. Produktivna upotreba javnog duga, prema tome, obezbeđuje prirast dohotka za amortizaciju duga.