Komparativna analiza vanjskotrgovinske razmjene BiH sa EU

Uvod
Međunarodna ekonomija čini mrežu trgovinskih i finansijskih veza između zemalja. Kada međunarodni ekonomski sistem funkcioniše bez prepreka, on doprinosi brzom ekonomskom rastu, a kada se trgovinski sistem suočava s preprekama, to osjećaju proizvodnja i dohoci širom svijeta.Zato je uticaj trgovinske politike kao i međunarodnih finansija na domaće makroekonomske ciljeve veoma važan.

Pozicioniranje na svjetskom tržištu i uključivanje u međunarodne tokove roba, usluga i kapitala preduslovi su za ekonomski rast i razvoj svake zemlje.U uslovima rastuće globalizacije svjetske ekonomije svaka zemlja nastoji iskoristiti svoje komparativne i konkurentske prednosti, kako bi osigurala dugoročno povećanje životnog standarda stanovništva.
Sve su zemlje više ili manje međusobno povezane putem vanjske trgovine izvozeći i uvozeći svoja dobra i usluge.Razlika između izvoza i uvoza naziva se neto izvozom. Neto izvoz je pozitivan ako je izvoz veći od uvoza.U protivnom slučaju neto izvoz je negativan.Svaka država nastoji postići i održati vanjskotrgovinsku ravnotežu vanjskotrgovinskom politikom koja se sastoji od carina i kvota te uticajem na izvoz ili uvoz.

Zadatak seminarskog rada je predstaviti vanjskotrgovinsku politiku Bosne i Hercegovine i zemalja Evropske Unije, kao i njezin uticaj na privredu ovih zemalja.Analizirati vanjskotrgovinsku razmjenu BiH sa zemaljama Evropske Unije kroz komparativni pristup za, te pružiti osnovne informacije o institucijama ovih zemalja nadležnim za sprovođenje vanjskotrgovinske politike i njihovom radu.

Međunarodna razmjena

Važnost međunarodne razmjene počela se isticati u ekonomskim istraživanjima već u 15.stoljeću u doba merkantilizma.Međunarodna razmjena je bila najvažnije sredstvo za postizanje osnovnih ciljeva merkantilističke politike: povećanja nacionalnog bogatstva i moći.Već u doba merkantilizma isticala se važnost državne intervencije u smislu ograničavanja uvoza i poticanja izvoza, a sve da bi se osigurala pozitivna platna bilansa zemlje.Među najvažnije mjere vanjskotrgovinske politike  merkantilisti su ubrajali carine, čija je funkcija bila smanjivanje uvoza i ostvarivanje drţavnog prihoda.Merkantilisti su zagovarali i uvođenje ograničenja izvoza, potičući izvoz proizvoda više faze obrade umjesto sirovina.Ograničavajući izvoz sirovina država je utjecala na smanjivanje vrijednosti proizvodnih inputa u zemlji, te na povećanje konkurentnosti domaćih proizvoda na stranim tržištima.

Bogatstvo i moć izražavalo se u količini zlata i dragocjenosti, a oni se mogu dobiti samo izvozom, ako zemlja nema prirodna nalazišta.Zato je svaka zemlja nastojala što više izvoziti, kako bi izvozom dobila što više zlata, a time i moći i bogatstva.Budući da se količina zlata u svijetu smatrala konstantom, proizlazi da je jedna država mogla povećati svoje bogatstvo samo na račun osiromašivanja drugih zemalja.To je nedostatak merkantilističke teorije, budući da je međunarodna razmjena dovela do ekonomskog prosperiteta ukupne zajednice.

Ekonomski pokazatelji razvijenih zemalja potvrđuju da je osnovni preduslov za dugoročan rast nacionalnih ekonomija uključenost u međunarodne tokove roba, usluga i kapitala, odnosno razvijanje otvorene ekonomije.Pojam otvorenosti ili otvorene ekonomije često se koristi i kao sinonim za nivo liberalizacije vanjskotrgovinske razmjene zemlje.
Znanstvena istraživanja pokazuju da su otvorene privrede u zadnjim desetljećima rasle mnogo brže od zatvorenijih privreda.Zemlje sa razvijenom međunarodnom razmjenom imaju temeljne koristi na četiri područja:

•  veliko međunarodno tržište omogućava prelijevanje tehnološkog znanja iz inostranstva
•  korištenje ekonomije opsega u području istraživanja i razvoja
•  poticaj za nove inovacije i nove proizvode
•  bolja informisanost i brži protok informacija