Obrazovanje kao komponenta karijernog vođenja i savetovanja u tranzicionim periodima profesionalnog razvoja odraslih
Objavio minche90 18. april 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Psihologija
Objavio Filip42 23. januar 2013. Prijavi dokument
POVIJEST PROUČAVANJA KOMUNIKACIJE
Najranija zabilješka o raspravama o komunikaciji nalazimo u razdoblju 500 godine pr.Kr. do 400 godine. U samome početku bilo je to bavljenje retorikom. Pod tim pojmom mislilo se na vještinu javnog nastupa. Ovo razdoblje nazvano klasičnim, obilježili su Platon sa svojim djelom “ Fedar “, Aristotel “ Retorika “, Ciceron koji je unaprijedio proučavanje stila komunikacije te Quintilijan koji je otkrio govorne figure: metaforu, sinegdohu i metonimiju. U srednjem vijeku prevlast teologije je bila preprekom teorije ljudske komunikacije, posebno znanstvene teorije. Religija i retorika su bile nerazdvojne. Čovjekovo djelovanje tj. “ slobodna volja “ sastojala se u odabiru da li će se prikloniti Bogu ( načelima dobra ) ili Sotoni ( načelima zla ). U renesansi se obnavljaju klasična učenja. Ovo je vrijeme velikih otkrića, razdoblje je buđenja i velikih promjena. Mijenja se uvjerenje da je ljudska istina podređena božanskoj, natprirodnoj i transcendentalnoj nedostupna je ljudskom razumu, sada se vjeruje da se ljudskim razumom može doći do istine o stvarnosti. Znanost se odvaja od teologije. Predstavnici su bili: Bacon, Decartes, Locke, Hume, Kant, Hegel. U razdoblju moderne javljaju se prva istraživanja između psihologije i komunikacije, dolazi do proučavanja argumentiranja, stila i konverzacije. Persuazija se sagledava kao proces koji uključuje shvaćanje, maštu, emociju i volju. Najznačajniji predstavnici su: Campbell, Whatley, DeQuincey, Spencer. Rano 20. st. vrijeme je u kojemu se prednost daje biheviorizmu nasuprot komunitivizmu, dolazo do pojave gestalt psihologije, žarište se stavlja na ličnost. Karakteriziraju ga i simbolički interakcionizam, interpersonalna teorija u psihologiji, a žarište je na značenju. Predstavnici: Cooley, Mead, Sullivan, Ogden & Richards, Lewin, Moreno, Sherif. Za sredinu 20. st. karakteristično je: grupna dinamika, sociometrija, analiza interakcijskog procesa, osnivanje Međunarodnog komunikacijskog udruženja, matematička teorija komunikacije, teorija atribucije, proučavanje učinaka samootkrivanja na odnose, proučavanje stavova. Predstavnici: Lewin, Moreno, Sherif, Bales, Murray, Meider, Kelly, Likert, Festinger, McGuire, Asch, Fishbein, Bandura. Šezdesete i rane sedamdesete značajne su po: osnivanju komunikacijskih katedri, na komunikaciju se gleda kao na proces, znanost je stavljena nasuprot retorici, došlo je do povezivanja masovne komunikcije s interpersonalnom, samopredstavljanje ili dramaturška perspektiva te interakcijska i reakcijska perspektiva. Predstavnici: Berlo, Rogers, Birdwhistell, Hall, Goffman, Bateson, Laing, Beavin & Jackson.
KOMUNIKACIJA I KONFLIKTI U KOMUNIKACIJI
Komunikacija je prijenos informacija od pošiljatelja k primatelju uz uvjet da primatelj razumije informaciju. Funkcija komunikacije je ujedinjavanje organizirane aktivnosti. Ona je sredstvo modificiranja ponašanja, provođenja promjena, postizanja proizvodnosti informacija i ostvarenja ciljeva. Prenošenje informacija od jedne do druge osobe je nužan proces bilo da se govori o obitelji, crkvi, poduzeću, timu, grupi … Na komunikacijumožemo gledati kao na sredstvo povezivanja ljudi u organizaciji na ostvarenju zajedničke svrhe. Aktivnost unutar skupine nije moguća bez komunikacije jer se ne mogu provesti koordinacija i promjena. Svrha komunikacije u organizaciji je provesti promjenu – usmjeriti akcije u cilju dobrobiti poduzeća.
Komunikacija je potrebna za:
1. uspostavljanje i provođenje ciljeva
2. razvitak planova za njihovo ostvarenje
3. organiziranje ljudskih i drugih resursa na najuspješniji i najdjelotvorniji način
4. izbor, razvitak i ocjenjivanje članova organizacije
5. vođenje, usmjeravanje, motiviranje i kreiranje klime u kojoj ljudi žele pridonositi
6. kontrolu izvođenja.
Komunikacijski proces obuhvaća: – pošiljatelja
Informacije u suvremenoj organizaciji moraju teći brže no ikada. Problem je količina informacija, stoga je potrebno ne veća količina informacija nego relevantije informacije.
Objavio minche90 18. april 2024.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio goja91 24. april 2024.
Objavio seminar444 24. april 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.