Dokazi predstavljaju podatke činjenične prirode koji proizlaze iz krivično – procesnih radnji koje su preduzeli subjekti krivičnog postupka, a pre svega sud, koji jedini izvodi dokaze u krivičnom postupku, na osnovu kojih se utvrđuje činjenično stanje, a na temelju koga se izvode krivično – pravno relevantni zaključci u pogledu bitnih elemenata krivičnog dela i krivične odgovornosti, te izbora, odnosno mere konkretne krivične sankcije, kada su za to ispunjeni potrebni materijalni i procesni uslovi, ili se na temelju tih podataka izvlače određeni krivično – procesni zaključci, pri čemu se takvi zaključci suda u procesnom smislu uobličavaju u okviru odluke kojom se na zakonski regulisan način rešava predmet krivičnog postupka.

U teoriji krivičnog procesnog prava različito se shvata i tumači izraz “dokaz” i, samim tim, se ovom pojmu pridaju različita značenja. Pod ovim izrazom najčešće se podrazumeva dokazni osnov ili dokazno sredstvo, a ponekad, I samo dokazivanje, odnosno dokazni postupak. Zbog toga je potrebno da se izrazu “doka” odredi pravo značenje kako bi se ovaj izraz adekvatno upotrebljavao, što će dovesti i do jasnog razgraničenja između dokaza, dokaznog sredstva i dokazivanja.

Prijavi se