Međunarodne organizacije za zaštitu okoliša

UVOD

Briga za okoliš postaje sve važnije pitanje, te se s pravom tvrdi kako uz ekonomske i društvene ciljeve, zaštita okoliša postaje sada treći glavni cilj razvoja društva. U uvjetima kada se promet suočava sa mnogim problemima od kojih zavisi njegov dalji razvoj, koncept održivog razvoja predstavlja veliki izazov. Zajednička prometna politika teži ostvarivanju efektivnog poboljšanja uvjeta korištenja prometnih sustava. Poseban akcenat je na onim mjerama koje se odnose na zagađenje životne sredine i druge štetne uticaje.

U seminarskom radu riječ je o organizacijama i agencijama koje vode brigu o okolišu, i to na svijetskom nivou, kao i organizacije koje djeluju samo u okviru pojedinih regija.
Pomenute su i obrađene:
CEC, Commission for Environmental Cooperation – Komisija za zaštitu okoliša
EEA, European Environment Agency – Evropska agencija za okoliš
IPCC, Intergovernmental Panel on Climate Change – Međuvladin panel o klimatskim promjenama
UNEP, United Nations Environment Program
REC – Regionalni centar zaštite okoliša za srednju i istočnu europu
SEPA, Scottish Environment Protection Agency
RCRA, Resource Conservation and Recovery Act – akt izvornog očuvanja i obnavljanja
CIEL, The Center for International Enviromental Law
Green Peace,
Green Chemistry kao i ključne direktive poput RoHS, WEEE direktive i slično.

1. MEÐUNARODNE ORGANIZACIJE ZA OKOLIŠ
Telekomunikacijski promet u odnosu na druge vidove prometa ima značajne ekološke prednosti. Imajući u vidu povoljnije efekte po kvalitet životnog okruženja, neophodno je stvarati uvjete za masovnije korištenje telekomunikacijskog prometa. Međutim, iz nastojanja drugih vidova prometa da se smanji štetan uticaj na životnu sredinu, proizilazi obaveza telekomunikacija da poboljšaju svoje ekološke i zdravstvene performanse. S tim ciljem, neophodno je da telekomunikacije kontinuirano preduzimaju aktivnosti u pravcu poboljšanja parametara energetske potrošnje, potrošnje ozonske supstance, recikliranja, uticaja mobilnih tehnologija na zdravlje ljudi itd.

Zahtjev za servisom mobilnih komunikacija je u stalnom porastu. Mreža mobilne telefonije je rapidno građena i pretežno usmjerena ekonomskim i zakonskim upravljačkim programom. Ekološki aspekti su uglavnom uključili pojedinačne aspekte kao što je nejonizirajuće zračenje antena i mobilnih telefona, ili energije korištene u komutacijskim centrima.
U ovom radu su, pregledom niza studija, kroz posljednjih nekoliko godina navedeni mogući štetni učinci po zdravlje ljudi i okoliš usljed izloženosti radio-frekvencijskom zračenju (RF) u koje ujedno ubrajamo i GSM (Global System for Mobile communications).

Konstantno smo izloženi RF zračenju, na radnom mjestu, u kući, u okruženju, ali su studije poseban naglasak stavile na zračenje mobilnih telefona i baznih stanica, koje daju odgovor na pitanje kako i na koji način ta zračenja djeluju na ljude i njihovo zdravlje.
Eksperimentalno dokazano, osnovni biološki efekt usljed izlaganja visokofrekvencijskom zračenju je zagrijavanje tkiva. U ovom trenutku, rezultati navedenih studija pokazuju da nema razloga za zabrinutost, bar, u odnosu na trenutne razine ograničenja.

Poznate međunarodne organizacije i tijela osnovana kroz međunarodne ugovore ili druge obveze prema zaštiti okoliša su:

 Komisija za zaštitu okoliša (Commission for Environmental Cooperation (CEC))
 Europska agencija za okoliš (European Environment Agency (EEA))
 Međuvladin panel o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC))
 UNEP (United Nations Environment Program)