Monopol

Definisanje monopola i uslovi privredjivanja na tržištima nesavršene konkurencije

Tržišna moć. Suština tržišne moći je mogućnost da se mijenjaju cijene proizvoda. Da bi naveli potrošače da kupuju više, proizvođači moraju da snižavaju cijene.Nepotpuna konkurencija ne znači da preduzeće ima apsolutnu kontrolu nad cijenom svog proizvoda.
Na primjer, Coca-cola u uslovima nepotpune konkurencije može svoje limenke da prodaje za 0,40 ili 0,50 €. Kada bi preduzeće pokušalo da prodaje svoje limenke za 10 €, ono bi propalo. Dakle, riječ je o nekom stepenu slobode odlučivanja pri određivanju cijena.
Ispoljavanje tržišne moći. U pogledu tržišne organizacije, privredni sektor čini spektar od potpune koncentracije do gotovog monopola. U smislu smanjenja trzišne moći preduzeća, potrebno je kvalitativno mjerilo stepena tržišne moći.
Tržišna moć je stepen kontrole što ga jedno preduzeće ili mali broj preduzeća imaju nad cijenama i odlukama o proizvodnji u nekom privrednom sektoru. Najuobičajenija mjera tržišne moći je sektorski koeficijent koncentracije.
Monopol. Tržišno stanje u kojem se na strani ponude nalazi samo jedan prodavac koji je u mogućnosti da odlučuje, utiče na formiranje cijena, a na strani tražnje nalazi se mnoštvo kupaca bez mogućnosti izbora drugog dobavljača i uticaja na cijenu, naziva se monopolom. Za monopolistu ne važi marginalno pravilo. Monopolistička pozicija na tržištu omogućava mu da maksimizira profit proizvodeći onu količinu proizvoda i usluga za koju su marginalni troškovi jednaki marginalnom prihodu.
Monopol kao industrija. Patent daje nekoj firmi ekskluzivno pravo da proizvodi ili odobri neki proizvod. Takvu firmu nazivamo monopol – riječ je o jedinoj firmi koja snabdjeva čitavo tržište dobrima. S obzirom na činjenicu da monopol nema direktne konkurencije, ne može očekivati da se ponaša kao konkurentna firma.Konkurentne firme su stalno pod pritiskom drugih firmi u industriji da smanje troškove i poboljšaju kvalitet proizvoda.
Pojavljivanje monopola poništava razliku izmedju krive industrijske tražnje i krive tražnje jedne firme.Monopolistička firma jeste industrija.Otuda postoji samo jedna kriva tražnje za koju treba brinuti, a to je kriva tržišne(industrijske)potražnje.U situacijama kada imamo monopol,kriva tražnje koja se odnosi na firmu je identična krivi tržišne tražnje ze neki proizvod, tj. ima silazni nagib.

a)Tražnja preduzeća u b) Tražnja preduzeća u potpunoj konkurenciji nepotpunoj konkurenciji
Sli¬ka 1.2.
Potpuna konkurencija ima horizontalnu krivu, a nepotpuna konkurencija
ima si¬la¬zni na¬gib kri¬ve tra¬žnje s kojom je preduzeće suočeno
Pano (a): preduzeća na tržištu potpune konkurencije nailaze na horizontalnu krivu: d, d i može duž nje prodati koliko god hoće, a da ne obori tržišnu cijenu. Pano (b): preduzeća na tržištu nepotpune konkurencije se suočavaju s krivom tražnje koja ima silazni nagib, budući da povećanje prodaje potiskuje cijenu prema dole. Ukoliko suparnici tog preduzeća sni¬ze svoje cijene, a ono nije dobro zaklonjeni monopolist, kriva tražnje za njegovim proizvodima se pomjera osjetno ulijevo do d’, d’.

Centralizacija kapitala se javlja uporedo sa koncentracijom gdje dolazi do spajanja različitih grana u različitim vezama input-output. Razlozi za centralizaciju su višestruki :
a) različite profitne stope u raznim granama i u raznim fazama privrednih ciklusa. U fazi prosperiteta prerađivačke grane brže reaguju na tražnju, nego ekstraktivne, tako da se profitne stope približavaju, tj. sprečava se njihov pad;
b) centralizacijom se isključuje posrednička funkcija trgovine i profit zadržava u granama proizvodnje;
c) centralizacija omogućava bržu primjenu tehničkog progresa, a time i ostvarivanje ekstra profita;
d) heterogeno preduzeće sporije reaguje na promenu cijena, posebno sirovina, čime se poboljšava njihov konkurentski položaj.
Ipak, centralizacija i koncentracija kapitala relativno teško stvaraju uslove za klasični oblik monopola. Daleko češći oblik monopola javlja se u proizvodno-tržišnoj morfologiji – oligopol kada se javlja nekoliko učesnika na strani ponude i ako su dva preduzeća, reč je o dupolu, a ako je reč o tražnji, radi se o oligopsonima, odnosno duopsomima.
U današnjim uslovima privrećivanja preovlaćuju oligopoli koji su čvrsto povezani sporazumima o cijenama, segmentaciji tržišta, te kao takvi diktiraju razvoj ključnih grana svjetske privrede. U tom kontekstu, teško je danas govoriti o uslovima privređivanja slobodne konkurencije, koja je u suštini zamijenjena monopolističkom konkurencijom. Tako se cijene uvijek prilagođavaju kalkulacijama monopolista. Drugim riječima, one su uvijek više od cijena koje bi se formirale u uslovima slobodne konkurencije. Iznos za koji su više je izvor monopolskog ekstraprofita. S druge strane, monopolska cijena je uvijek niža od cijene u nabavcina slobodnom tržištu, što je opet izvor ekstra profita, ali na strani kupovine.
Posljedica monopolističkih uslova privređivanja su pozitivne i negativne, i to prelivanje novostvorene vrijednosti u korist monopola, kapaciteti i radna snaga se nedovoljno koriste; tehnički progres nalazi bržu primjenu; više se izdvaja za naučno-istraživački rad, koji svojom primjenom doprinosi povećanju produktivnosti rada itd.