Neophodnost postojanja i karakteristike malih i srednjih trgovinskih preduzeća

Uvod

Sigurno je svaki čovjek prilikom šetnje svojim gradom uočio veli broj maloprodajnih trgovinskih objekata.Jedno od pitanja koji smo postavili sami sebi je ,kome ga više otvtaraju?Ja ću o ovom seminarskom radu ,na primjeru pokušati analizirati rad malih,srednjih trgovinskih preduzeća prije svega na područiju grada Istočno Sarajevo i sarajevsko-romanijske regije.Pored literature koja mi je bila dostupna, koristiću i moja zapažanja iz razgovora sa vlasnicima malih trgovinskih radnji (1 do 2 maloprodajna objekta) ,srednjih (od 15 do 3o maloprodajnih objekata,Onogošt, N marketi) kao i dostupne informacije o velikim trgovinskim preduzećima. Bitno je napomenuti da se sva ova preduzeća bave maloprodajom roba široke potrošnje. Poznata je činjenica da je u ovoj trgovinskoj oblasti vlada i najveća konkurencija.
Ukazaću i na različit pristup marketingu i njegovu samu prijemenu kako u malim tako u velikm trgovinskim preduzećima.

Pojam i značaj trgovine i tržišta

Trgovina je privredna djelatnost koja ima za zadatak da svojim posredovanjem u prometu organizuje redovnu razmjenu između proizvodnje i potrošnje. Funkcija trgovine u društvenoj podjeli rada je proces povezivanja proizvođača i potrošača, odnosno ponude i tražnje. Trgovina je uslovljena potrebama i njome se zadovoljavaju potrebe za različitim proizvodima. Osnovni zadatak trgovine je zadovoljenje čovjekovih raznih potreba. Trgovina se obavlja na tržištu. Tržište predstavlja susret ponude i potražnje. Taj susret organizuje trgovina. Ponuda i tražnja izjednačavaju se na nivou cijene koja uspostavlja tržišnu ravnotežu. Zadatak trgovine je da svojim posredovanjem u prometu organizuje redovnu razmjenu između proizvodnje i potrošnje. Svojom aktivnošću treba osigurati ponudu robe u količinama i asortimanu koje tržište traži, u vrijeme kada se traži, te po cijenama i ostalim uslovima koje su kupci spremni prihvatiti.
Subjekti trgovine mogu biti:

• Pojedinci,
• Privredni subjekti,
• Država.

Bavljenje trgovinom i ulaganje kapitala u ovu privrednu djelatnost ima isti motiv kao i ulaganje kapitala u proizvodnju, a to je težnja za prisvajenjem profita kao opšteg motiva plasiranja kapitala. Raspodjela profita kod proizvodnih, odnosno industrijskih preduzeća, gdje se stvara višak vrijednosti ostvaruje se preko mehanizma tržišnih cijena. Postavlja se pitanje odakle potiče profit za trgovačkog kapitalistu? Trgovački profit predstavlja dio viška vrijednosti stvorenog u procesu proizvodnje. Dakle, proizvedeni višak vrijednosti raspodjeljuje se na proizvodni i prometni kapital, s razmjerno uloženom kapitalu u ove oblasti. Znači, da trgovački kapital mora donositi prosječan profit.Novčani kapital trgovine se obrće prema sljedećem izrazu: N – R – N’ Trgovina uvijek mora raspolagati novčanim kapitalom za koji vrši kupovinu robe koju će na kraju prodati. Trgovac robu kupuje ispod vrijednosti za iznos njenog prosječnog profita, a po vrijednosti je prodaje. Razlika između prodajne i nabavne cijene naziva se trgovačka marža. Iz trgovačke marže se podmiruju čisti prometni troškovi i prosječan profit na cjelokupni trgovački kapital. U procesu trgovine nastaju određeni troškovi koje snosi kapitalista trgovac.