Nužno nasljedno pravo

Uvod:
Nužno nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se određuje krug osoba kojima je oporučitelj dužan ostaviti određeni dio svoje imovine.
Dio koji nužni nasljednici moraju dobiti od ostavitelja zove se nužni dio.
Nužni dio (po hrvatskom Zakonu o nasljeđivanju) je određeni dio zakonskog dijela, tj. dio onog dijela koji bi nužni nasljednik kao zakonski nasljednik dobio da nema oporuke.
Nužni dio se daje samo na zahtjev, a nikada po službenoj dužnosti.
Osnovni načini nasleđivanja u našem pravu su zakonsko i testamentarno (zaviještajno) nasljeđivanje. U situaciji kada ostavilac iza sebe ostavi punovažan testament ili kada za života pokloni dio ili cijelu svoju imovinu može se desiti da takvim raspolaganjem povrijedi imovinska prava drugih nasljednika. Tada govorimo o pravu na nužni dio koji pripada tzv. nužnim nasljednicima.

1. Ko su nužni nasljednici?
Nužni nasljednici predstavljaju jedan uži krug zakonskih nasljednika koji zbog bliskosti srodstva sa ostaviocem uživaju posebnu zakonsku zaštitu. Da bi konkretan nasljednik mogao da ostvari pravo na nužni dio neophodno je da se u konkretnom slučaju on može pojaviti kao zakonski nasljednik prema svim pravilima o zakonskom nasljeđivanju.
Nužne nasljednike možemo podijeliti u dvije grupe:
1.) Nužni nasljednici za koje je dovoljno da je povrijeđeno njihovo pravo na nužni dio da bi se ova pravila primjenjivala
U ovu grupu spadaju: ostavičevi potomci, usvojenici, bračni drug, ostaviočevi roditelji i usvojilac iz potpunog usvojenja. Da bi oni postali nužni nasljednici dovoljno je da je ostavilac putem testamenta ili poklona povrijedio njihovo pravo na nužni dio.
2.) Nužni nasljednici koji moraju ispuniti dodatne uslove
U ovu grupu spadaju: ostaviočev usvojilac iz nepotpunog usvojenja, braća i sestre, djedovi i babe i ostali preci (prababe, pradjede itd.). Da bi oni postali nužni nasljednici potrebno je i da su trajno nesposobni za privređivanje i da pritom nemaju nužnih sredstava za život.

2. Koliki je nužni dio?
Nužni dio se određuje u odnosu na zakonski dio koji određenom nasljedniku pripada. Da bi se utvrdio zakonski dio koji pripada nasljednicima potrebno je prije toga utvrditi vrijednost cjelokupne zaostavštine. Za potrebe određivanja veličine nužnog dijela vrijednost zaostavštine predstavlja cjelokupna ostaviočeva imovina, sva raspolaganja koja je učinio putem testamenta, svi pokloni koje je dao zakonskim nasljednicima bez obzira na nasljedni red, kao i svi pokloni koje je u posljednjih godinu dana svog života dao drugim fizičkim licima. Ova vrijednost se umanjuje za ostaviočeve dugove, kao i za troškove procjene i popisa imovine.
Kao što smo utvrdili, da bi došlo do povrede prava na nužni dio neophodno je da konkretan nasljednik bude pozvan na nasljeđivanje po osnovu zakona. Dio zaostavštine koji bi mu na taj način pripao predstavlja osnovu za izračunavanje nužnog dijela.
I ovde razlikujemo dvije grupe nasljednika:
1.) Nasljednici čiji nužni dio iznosi ½ zakonskog dijela: ostaviočevi potomci, usvojenici i njihovi potomci, kao i ostaviočev bračni drug
2.) Nasljednici čiji nužni dio iznosi 1/3 zakonskog dijela: svi ostali nužni nasljednici
Primjer:
Iza ostavioca su ostali u prvom nasljednom redu njegova dva sina. Oni po zakonskom nasljeđivanju imaju pravo na po ½ cjelokupne zaostavštine. Međutim, ostavilac je testamentom cjelokupnu svoju imovinu ostavio svojoj sestri (koja se nalazi u drugom nasljednom redu) i time je povrijedio pravo svojih sinova na nužni dio. Kako nužni dio ostaviočevih sinova iznosi ½ zakonskog dijela, njihov nužni dio će iznositi po ¼ cjelokupne zaostavštine, dok će ostaviočeva sestra po osnovu testamenta nasljediti ½ zaostavštine.