Odnos terorizma prema organizovanom kriminalitetu i korupciji

Uvod

Savremene terorističke organizacije i njihove aktivnosti su najčešće podržane sredstvima nelegalnog porekla, koja su neretko proistekla iz kriminalnih aktivnosti. Osim toga, u manjem obimu se finansiraju i sredstvima čije je poreklo legalno – terorizam ‘sponzorisan’ od strane legalnih subjekata (država, nevladinih organizacija, multinacionalnih kompanija, bogatih pojedinaca itd.). Istovremeno, pomenuti vidovi finansiranja terorizma mogu da budu ‘neposredni’, po principu ‘pare u ruke’, što organima bezbednosti ne stvara naročite mogućnosti otkrivanja finansijskih transakcija i ‘posredni’, kada se ‘prljavi’ (nelegalni) novac ‘pere’ (legalizuje) i dostavlja posredstvom legalnih finansijskih tokova. Situaciju dodatno usložava činjenica da se većina zakonskih određenja pranja novca odnosi na legalizaciju protivpravno stečene imovinske koristi, dok su ciljevi finansiranja terorističkih aktivnosti nefinansijski, tj. politički. To državama stvara izvesne probleme u primeni mera za suprotstavljanje pranju novca radi suzbijanja finansiranja terorizma, iako su u oba slučaja načini pranja novca suštinski identični. Problem je još izraženiji zbog disharmonije nacionalnih zakonodavstava u ovoj sferi nacionalne bezbednosti. To zahteva definisanje jedinstvenih mera za suprotstavljanje pranju novca i finansiranju terorizma na međunarodnom planu.

TERORIZAM

Terorizam je smišljena upotreba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su uop[teno politički, vjerski ili ideološki .
Izraz teror je prvi put upotrijebljen tijekom francuske građanske revolucije, kako bi se ukazalo na opšte stanje straha koje je namjerno stvoreno u političke svrhe.Terorizam se treba posmatrati kao izraz političke strategije, te u skladu sa time definise kao tajno djelovanje pojedinaca, nelegalnih organizacija kroz nezakonitu upotrebu sile ili nasilja protiv osoba ili imovine kako bi se izvršio pritisak na vladu, civilnu populaciju ili neki njihov segment, u cilju postizanja političkih ili društvenih ciljeva.Terorističkima akcijama pojedinih organizacija se nastoji skrenuti pozornost na probleme tih skupina i frakcija, a najpogodniji način za postizanje tih ciljeva jesu ubistva predstavnika države i nedužnih građana i napadi na društvena dobra. Kada se u nekoj državi uprava služi takvim aktima riječ je o strahovladi.Među ciljevima terorizma najčešće možemo sresti one političke ili nepolitičke prirode, a među političkim ciljevima najčešći su sticanje vlasti, održavanje vlasti i uticaj na vlast. I tu terorizam služi samo kao sredstvo za postizanje ciljeva, a primjena terorizma pri održavanju vlasti jest rjeđa, ali također prisutna pojava, pogotovo u državama južne Amerike . Također nalazimo i mnogo primjera provođenja terorističkih aktivnosti kojima je cilj uticati na vladajuće strukture svoje ili druge zemlje, bilo posredno ili neposredno. Terorističkim činom ne želi se nužno steći ili promijeniti vlast, već se želi i prisiliti na određene postupke i odluke koje nisu u skladu sa zakonom. Kao primjer može poslužiti napad na željezničku stanicu u Madridu, 11.marta 2004. Taj napad je natjerao špansku vladu da povuče svoje vojnike iz Iraka. U nepolitičke ciljeve možemo ubrojiti vjerske, ubijanja šijita i sunita u Iraku, nacionalne.Politički pokreti kojima nedostaje snage u svrgavanju vlasti, ili im je uskraćeno pravo mirnog protestovanja mogu u svoje djelovanje uključiti terorističke strategije. Dok revolucionarni koriste političke atentate kao signal za veću pobunuteroristički atentati mogu biti neovisni o bilo kakvom strateškom revolucionarnom planu.