Obligacioni ugovor

Ugovor je saglasna izjava volje dva ili više lica imovinskog karaktera, radi zasnivanja, izmjene ili prestanka obligacionog odnosa. Ugovor uvijek predstavlja dvostrani pravni posao. Suprotno tome, u jednostranom pravnom poslu postoji izjava volje samo jedne strane koja proizvodi obligaciona dejstva (npr. javno obećanje nagrade i izdavanje hartije od vrednosti).
Ugovor se, po pravilu, zasniva na načelima autonomije volje i konsensualizma. Autonomija volje je mogućnost da se zaključi ili ne zaključi ugovor, da se izabere strana sa kojom će se ugovor zaključiti te da se, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih običaja, on uredi po njihovoj volji.