Raspravljanje zaostavštine

Pretpostavke za postojanje zaostavštine su: smrt ostavitelja i otvaranje nasljeđa ( delatio hereditatis), a elementi koji se isto označavaju kao preduslovi ili uslovi su postojanje nasljednika i osnov pozivanja na naslijeđe.Do nasljeđivanja dolazi uvijek kada postoji zaostavština i kada se ovori naslijeđe ( delacija), te će se tada uvijek naći lice-srodnik do države kao poslednjeg nasljednika, i postojati će osnov pozivanja na naslijeđe.Iz ovog se izvodi zaključak da su bitne pretpostavke za nasljeđivanje, zaostavština i delacija, postojanje nasljednika i osnov pozivanja na naslijeđe.

Trenutkom smrti fizičkog lica otvara se njegova zaostavština, te je veoma značajno odrediti momenat delacije, jer se prema njemu određuje sastav zaostavštine, krug nasljednika odnosno njihovo postojanje, dostojnost, sposobnost, rokovi zastarjelosti za nasljedničke tužbe.Potrebno je utvrditi ne samo dan, nego i čas a po mogućnosti i minutu smrti ostavitelja.Ovo ima krupnih posledica kod komorijenata, jer mala vremenska razlika je bitna.Kod proglašenja nestalog lica za umrlo , sud će ukoliko sa sigurnošću ne može da odredi datum smrti uzeti kao datum smrti dan koji ono nije preživjelo, a ako se ni to ne može utvrditi datum njegove smrti smatraće se prvi dan po isteku zakonom propisanih rokova poslije kojih se nestalo lice može proglasiti umrlim.