Prirodne katastrofe

Prirodne katastrofe nastaju djelovanjem prirodnih sila, a manifestiraju se kao nastajanje potresa, požara (uključujući i šumske požare), poplave, suše, snježne lavine, olujnog nevremena, odrona i klizanja tla, orkanskih vjetrova, vulkanskih erupcija i dr. Jedna od zajedničkih karakteristika prirodnih ugrožavanja, koja se odnosi na većinu njih, je iznenadnost nastanka (npr. potresi, odroni i klizanje tla, požari otvorenog prostora i dr.), iako se kroz naučna dostignuća i modernu tehnologiju, danas već može predvidjeti nastanak neke od prirodnih katastrofa po mjestu i vremenu (npr. poplave, uragani, niske temperature, suša, tuča i sl.).
Čovjek kao i sva živa bića mijenjaju prirodu, te u današnjem vremenu čovjek dominira u prirodi, ali isto tako i prirodni procesi mijenjaju prirodu i doprinose degradaciji okoliša.
Iza većeg dijela katastrofa stoji upravo čovjekova namjera da mijenja okoliš, remeteći tako klimu i prirodnu ravnotežu, ali isto tako nije zanemariti i prirodne nesreće i katastrofe koje su vrlo često uzročnici degradacije okoliša.
U zavisnosti od izvora zagađivači mogu biti :
• Prirodni – klimatski uslovi, potresi, vulkani, poplave, požari, uragani, erozije tla.
• Antropogeni (uzrokovani djelovanjem čovjeka) – stanovništvo, urbanizacija, trošenje prirodnih resursa, industrija, saobračaj, poljoprivredna proizvodnja.
U današnje vrijeme veoma je teško povući granicu gdje je uzročnik degradacije okoliša čovjek, a gdje sama priroda. Čovjek kao osnovni uzročnik nesreća i katastrofa kao svjesno biće ujedno je jedini na planeti Zemlji onaj koji može preventivno djelovati kako na prirodne tako i na antropogene nesreće. U tom smislu čovjek je biće koje može djelovati proaktivno i unaprijediti okoliš kroz preventivno djelovanje na nesreće i djelovanje nakon nesreća. Kompleksnost prirodnih nesreća možemo povezati sa tim da gotovo svaki potres prate požari i klizišta, nakon suša i poplava slijede epidemije pa je stoga i te kako bitna prevencija i odgovor na te katastrofe sa aspekta čovjekovog djelovanja na unapređenju okoliša.

2. ZEMLJOTRESI
Potres ili zemljotres (trus) nastaje usljed pomjeranja tektonskih ploča, kretanja Zemljine kore ili pojave udara, a posljedica je podrhtavanje Zemljine kore zbog oslobađanja velike energije. Nasuprot rasprostranjenom uvjerenju da su to rijetke pojave, oni se dešavaju vrlo često, ali njihov najveći broj je slabog intenziteta i javlja se na relativno malim poršinama kopnenih prostora ili okeanskog dna. Na zemljinoj površini, zemljotresi se mogu manifestovati kao drmanje ili dislociranje tla. Ponekada, mogu izazivati pojavu cunamija, razornog morskog talasa. Do zemljotresa dolazi usljed zaglavljivanja tektonskih ploča pri čemu dolazi do naprezanja stijenske mase i onog trenutka kada naprezanje postane toliko da ga stijene ne mogu izdržati dolazi do lomljenja i klizanja duž rasjeda. Zemljotresi mogu nastati prirodno ili kao rezultat ljudske aktivnosti. Manji zemljotresi mogu takođe biti izazvani vulkanskom aktivnošću, klizanjem tla, eksplozijama i nuklearnim testovima.