Obrazovanje kao komponenta karijernog vođenja i savetovanja u tranzicionim periodima profesionalnog razvoja odraslih
Objavio minche90 18. april 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Psihologija
Objavio noke_gnc 11. decembar 2012. Prijavi dokument
UVOD
Termini „svest“, „svesnost“, „nesvesnost“ i „budnost“ imaju veliki broj značenja, pa je ponekad nemoguče izbeči dvosmislenost pri njihovo upotrebi. U lekarskoj praksi najosnovnije i najpraktičnije značenje pojma „svesti“ je trenutno stanje svesnosti, sebe i svoje okoline i odgovor na spoljne stimuluse i unutrašnje potrebe. Za svest, odnosno svesnost sebe I svoje okoline, neophodna su dva osnovna faktora: budnost i mentalni sadržaj svesti. Tri bazicna stanja svesti kod zdrave osobe su budno stanje, REM spavanje i sporotalasno spavanje. U praksi se pojam svesti izjednačava sa stanjem svesti u budnosti. Anatomski supstrat svesti čine ascedentni retikularni aktivirajuci sistem i talamus, koji su uglavnom odgovorni za budnost i kontrolu ciklusa budnost-spavanje, i kora velikog mozga koja je odgovorna za kvalitet i koherentnost misli i ponaašanja odgovarajuće osobe. Poremećaj svesti je najširiji pojam koji obuhvata sve kvalitativne I kvantitativne promene stanja svesti. Sa medicinskog stanovišta, gubitak normalnog stanja budnosti je najvažniji i najdramatčiniji aspect poremećaja stanja svesti.
Termini kojima se u klinićkoj praksi označavaju kvantitativni poremećaji svesti mogu imati različita značenja. Najtezi stepen depresije svesti je koma. Pojam koma označava produženo stanje u kome je bolesnik zatvorenih ociju, bez svesti, a u odsustvu ciklusa spavanje-budnost.Dok termin koma označava dugotrajnost odnosno duše stanje bez svesti iz koga se bolesnik često ne oporavlja potpuno, termini gubitak svesti i kriza svesti se u svakodnevnoj praksi koriste da ukazu na kratkotrajnost i po pravilu potpuni oporavak svesti. Za razliku od odomaćenog termina kriza svesti kojim se označava svaki nagli (paroksizmalni) i prolazni poremecaj stanja svesti, bilo da je on praćen prekidom svesti ili ne, i koji zbog svoje sirine ima mali praktićni značaj, termin gubitak svesti podrazumeva kratkotrajni potpuni prekid (odsustvo) svesti.
DEFINICIJA POREMECAJA SVESTI: Gubitak svesti predstavlja prolazni (tranzitorni), nagli (paroksizmalni) i često iznenadni i kratkotrajni prekid kontinuiteta svesti praćen poremećajem tonusa, padom, i cesto razlicitim motornim manifestacijama. Posle kraćeg vremena koje se meri u minutima, bolesnik se naJčesce oporavlja na stanje pre gubitka svesti.
SVEST
Svest je najvišI domet psihičkog zivota I isključivo posebnost samo čoveka. Svest je mladja ,ali I najslozenija psihička funkcija. Svest je tesko I skoro nemoguće definisati jer se u savremenom naučnom razumevanju ljudske svesti podrazumeva celina dusevnog zivota savremenog coveka. Svest definise I privileguje ljudsku mentalnu ukupnost u suštini jer se sve druge psihičke funkcije pored svesti I moralnosti u nekom stepenu ili analogno prepoznajemo I kod drugih zivotinjskih vrsta.
Psiha je najsavršenija odrazena posledica funkcije mozga kao najslozenije zive materije u prirodi.Svest je krajnji domet I refleksija psihe na sadašnji razvojnom nivou home-sapiensa.Odrazavanje unutrašnje I spoljašnje realnosti pomoću mozga je psihički zivot čoveka,odnosno naša svest. Psihijatrijska striktna definicija svesti podrazumeva da je svest slozena psihička funkcija koja omogućava individui da ispravno dozivljava sebe I daje podatke o sebi(autopsihicka svesnost), o drugima(autopsihicka svesnost) I o prostornim I vremenskim zbivanjima (spaciotemporalna svesnost). Svest realizuje jedinstveno funkcionisanje mentalne ukupnosti u stalnoj dinamIčkoj interakciji nagonsko-emocionalnog,konativnog I kognitivnog. Svest omogucava coveku svesnost o odvijanju svih drugih psihičkih funkcija. Anatomsko I fiziolosko objasnjenje geneze svesti ,odnosno psihe na nivou,današnje neuronauke je delikatno,vrlo kompleksno I puno dilema.
Svest u evolutivnom smislu najmlađa funkcija i karakteristična je samo za čoveka. Ona je najviši domet psihe u evoluciji. Najsloženija psihička funkcija i ima dvostruki okvir:
1.Svest daje osnovni kvantum budnosti i tako predstavlja bazu za sve ostale funkcije, odnosno u biološkom i fiziološkom smislu svest se poistovećuje sa stepenom budnosti
2.Svest je integrušuca funkcija i predstavlja rezultat svih funkcija. Ona usklađuje rad svih ostalih funkcija i evidentira aktivnost ostalih funkcija te daje harmoničnost duševnom životu
Svest samoga sebe ima sledeće karakteristike:
Normalnu svest odlikuju:
1. Jasna prisutnost doživljavanja sebe, sopstvenog iskustva i sopstvene ličnosti(autopsihička, alopsihička i spacio-temporalna orijentisanost)
2. Jasna prisutnost doživljavanja okoline
3. Stalnost sinteze uz postojanje saznanja dinamike odnosa
Suštinu svesti čini integracija kognitivnog i emocionalnog. Svest je u najopštijem značenju: sveukupnost vlastitih psihičkih doživljaja (oseti, opažaji, sećanja, mišljenje, predstave, asocijacije, osećanja, potrebe i sl.) koje smo u stanju neposredno da opazimo introspekcijom i relativno jasno opišemo ili na drugi način izrazimo. Svest je jako teško definisati na jedan potpun način jer još uevk ne uspevamo da je u potpunosti opišemo. Danas imamo ogroman broj hipoteza i teorija, ali ih možemo podeliti u par najvažnijih grupa:
1. Teorije “višeg reda” (Higher-order theories)
2. Reprezentativne teorije (Representational theories)
3. Kognitivne
4. Neurološke
5. Kvantne
6. Nefizičke
Objavio minche90 18. april 2024.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio goja91 24. april 2024.
Objavio seminar444 24. april 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.