Res extra commercium

1.    UVOD

U ovom seminarskom radu zadatak je da obradim temu res extra commercium, a to znači stvari izvan prometa. Da bi mogli razumjeti stvari izvan prometa, moramo razumjeti pojam stvari, pa poslije toga podjelu među kojom spadaju stvari izvan prometa. Zbog toga ću prvo obrazložiti i objasniti šta su stvari, pojam stvari, i samu podjelu stvari, a među njima i stvari izvan prometa. Pod stvarima u građanskopravnom smislu razumijevaju se materijalni dijelovi prirode, koji se mogu osjetilima primjetiti, koji su prostorno ograničeni i koji postoje u sadašnjosti, ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti.  Stvari se prema različitim kriterijima mogu podijeliti u različite grupe:
a) Podjela stvari po kriteriju prometnosti: Stvari u prometu (res in commercio), stvari ograničene u prometu, stvari izvan prometa (res extra commercium)
b) Podjela stvari po kriteriju prirodnih osobina: Pokretne i nepokretne stvari (res mobiles – res immobiles), zamjenjive i nezamjenjive stvari (res fungibiles – res non fungibiles), potrošne i nepotrošne stvari (res consumptibiles – res non consumptibiles), djeljive i nedjeljive stvari (res divisibiles – res non divisibiles)

2.    STVARI OPĆENITO

Rimski pravnici izbjegavaju definisanje, (omnis definitio in ius civile pericolosa est) te o stvarima govore na taj način što govore o vrstama stvari. Važano je primjetiti kako u rimskom pravu pod stvarima podrazumjevamo i prava (koncept beztjelesne stvari) kao npr. službenosti (servitutes). Pored stvari drugi važan pojam rimskoga prava je pravni posao. Podjele stvari po udžbeniku Gaiusa, te iz Codex Iustinianus.
Stvar (res) je dio materijalne prirode koji služi zadovoljavanju ljudskih potreba pojedinaca povodom kojih mogu postojati građanska subjektivna prava. Stvar je apstraktni pojam koji se može manifestovati u različitim oblicima od olovke do slona, fabrike, željeznice itd.
Nisu sve stvari podobne da budu predmet ili objekt stvarnih prava. Postoje stvari na kojima nije moguce postojanje stvarnih prava jer ih čovjek ne može posjedovati kao sto su vazduh, sunce, svjetlost itd. Neke stvari to ne mogu biti po naredbi zakonodavca.  Prvi uslov koji mora biti ispunjen da bi se stvar tretirala kao objekt stvarnih prava jeste da je dio materijalne prirode koji je potčinjen čovjekovoj vlasti – fizički uslov. Stvari koje se ne mogu potčiniti ljudskoj vlasti ne mogu biti objekti u stvarnom pravu (svjetlost, vazduh, sunce itd.).  Drugi uslov koji mora biti ispunjen je pravne prirode. Stvari iz prirode mogu biti stvari u građansko pravnom smislu samo ako na njima može postojati pravo svojine ili neko drugo stvarno pravo.
Prirodne nauke pod stvarima podrazumevaju samo djelove neorganske prirode. Medjutim, kao objekti stvarnih prava javljaju se i djelovi organske materije npr.djelovi čovecijeg tijela, životinje i sl. Djelovi čovječijeg tjela kao i čovekov leš, mogu biti objekti stvarnih prava samo pod određenim uslovima koji su određeni posebnim zakonom. Mogućnost ovih stvari da budu objekt stvarnih prava nametnula se u eri transplantacije pojedinih čovjekovih organa i djelova tijela radi presađivanja. U našem pravu, uzimanje i presađivanje dijelova ljudskog tjela uređeno je posebnim zakonima. Uzimanje organa od davaoca moguće je samo po
osnovu dobročinog pravnog posla zaključenog u pismenoj formi koji se moze opozvati do presađivanja i pod uslovom da se time davalac ne izlaže riziku gubitka ili narušavanja zdravlja. Les je stvar koja može biti objekt raspolaganja takođe pod uslovima dobročinog pravnog posla – zaveštanjem ili ako umrli to nije zabranio za života.
Djelovi tjela se mogu uzimati sa umrlog ako je on to dozvolio za života ili ako se za života tome nije protivio kao ni njegovi roditelji. Vještački djelovi tjela (razne vrste proteza, noge, ruke i sl.) jesu stvari i nalaze se u prometu sve dok nisu spojene sa čovjekovim tjelom. Od tog trenutka oni su sastavni djelovi čovečijeg tjela. Što se tiče životinja, one se također tretiraju kao stvari iako su dio organske materije