Rimska porodica

UVOD

Šta je to rimska porodica? Kakva je njezina svraha? Kako se ona razvijala? Prema rimskom pravu porodica je skupina osoba koje su po prirodi (rođenjem) ili po pravu (usvojenjem, manus brakom) podređene vlasti porodičnog starješine (pater familias).  Rimska porodica je patrijahalna. Odlikovao ju je veliki broj djece.Prvobitnu braćnu zajednicu consortijum u Rimu su sačinjavali braća sa svojim ženama i njihovim potomcima. No od vremena zakonika XII ploća pa nadalje porodica se sastojala isključivo od jednog braćnog para i njihovih potomaka. Članovi porodice su međusobno povezani: vjerskim vezama (kult predaka), emotivno, interesnim vezama, ekonomskim vezama, jer u zatvorenoj kućnoj privredi se ne može opstati bez porodice.
Primitivna prava ne oblikuju porodicu već se služe porodicom pri regulisanju društvenih odnosa. Porodica je skup lica i stvari podređenih jednoj volji: ocu porodice paterfamiliasu. On je muškarac kome pripada porodica i koji vodi njenu svu vlast i apsolutnu moć. Porodica može sa drugim porodicama da uspostavi odnos samo preko paterfamiliasa. Snaha postaje član porodice preko muža pod čijom je vlašću i komandom. Kult predaka je značio da svaki paterfamilias poslije svoje smrti postaje božanstvo koje poštuju njegovi nasljednici. Ako otac ima nekoliko sinova oni će poslije njegove smrti postati starješine (paterfamilias) tri nove porodice, ali će sve te nove porodice poštovati kao božanstvo zajedničkog pretka (preminulog paterfamilias) kao i sve druge zajedničke pretke.
Te porodice će biti povezane vezom koj se zove agnatia. Starješina porodice je jedini mogao da posjeduje stvari, imovinu i prava. Sve što članovi porodice ili robovi steknu pripada iskljućivo njemu. On raspolaže svim što je vezano za porodicu i štiti prava porodice. U početku je imao neogranićeno ovlašćenje. U drugoj polovini republike su njegova prava donekle ogranićena; tako što je paterfamilias bio izložen moralnom sudu javnosti, prijatelja i  cenzora. Do opadanja vlasti paterfamiliasa je došlo usljed jaćanja države i institucija prava koji su (sada) za sebe željeli veću moć upravljanja nad  ljudima. Nešto više o rimskoj porodici i njenom razvoju kroz povijest u narednim stranicama ovog seminarskog rada.

Pojam porodičnog prava

Porodično pravo je skup pravnih normi koje regulišu pravni položaj pojedinih osoba unutar rimske porodice.  Rimljani porodično pravo nisu smatrali posebnom granom prava, već su ga svrstavali u dio prava koji se odnosi na lica ( ius quod ad personas pertinet). U vrijeme republike rimsko pravo nema mnogo propisa kojima određuje prava i obaveze supružnika. Dakle nisu se mnogo miješali u, za njih deliktne, porodične odnose, prepuštajući da te probleme rješavaju porodični starješina, muž i žena, sami ili uz pomoć srodnika, držeći se običaja, religije i morala.

Porastom broja propisa koji regulišu odnose u braku i porodici, usljed razgranavanja pravnog sistema, vremenom je porodično pravo postalo posebna grana prava.
Porodično pravo se bavi pravnim odnosima u porodici, koji obuhvataju dva velika područja: između bračnih drugova, i između ostalih članova porodice, od kojih su najvažniji odnosi između roditelja i djece.  Dakle, porodica, brak i srodstvo su osnovni instituti porodičnog prava.
Ova oblast ljuskih odnosa, u stara vremena, bila je prepuštena religiji i običajima. Ali se rano osjetila potreba da i država regulira brak, kao i vlast porodičnog starješine. Tako leges regiae učvršćuju autoritet porodičnog starješine i muža, ali predviđaju i obavezu roditelja da podižu djecu, naročito mušku.

Takođe zakon XII tablica govori o emancipaciji, pravu roditelja da prodaju djecu („poslije treće prodaje neka sin bude slobodan”), zatim o pravu muža da otjera ženu, čak je određivao rok u kome može da se rodi djete poslije smrti muža da bi se smatralo bračnim (najviše deset mjeseci).

U vrijeme republike odnosi između muža i žene se reguliraju nekim zakonima. Cincijev zakon (lex Cincia) koji se odnosio na poklone muža ženi. Kontraverzni Rimljani, kada su se ratni plijen i bogatstvo sa veleposjeda počeli slivati u Rim i mnoge vrline patrijahalnog društva dovedene u pitanje, pokušali su ovakvim zakonskim zabranama zadržati stare običaje, što je bio zaludan posao.

Vladavina Augusta je obilježena donošenjem „paketa zakonskih mjera”, tzv. kadukarnim zakonima, koji su imali za cilj ojačati porodicu, povećati natalitet. Uvođenje poreza i uskračivanje nasljednog prava za neženje i bračne parove bez djece bili su dobro zamišljeni, ali nije dalo neke vidljive rezultate.

Postepeno osamostaljivanje članova porodice u odnosu na porodičnog starješinu, stvaranje mogućnosti sticanja imovine, zaključenja poslova, proces koji je završen u klasično doba, a započet je u toku republike, u kome je važnu ulogu odigrao pretor.
Donesene su i dvije senatske odluke koje su poboljšale nasljednopravni položaj žene i majke u odnosu na svoju djecu i obrnuto.