Savetodavni rad pedagoga sa učenicima

Nikada se ne može dovoljno naglasiti potreba intenzivnog bavljenja problemima razvoja i napredovanja učenika. Cjelokupan rad i život škole su nastojanje da se učenik osposobi za sretan život i produktivan rad u našoj zajednici. Zato se sva aktivnost u školi neposredno ili posredno odnosi na učenika.
Jedan od osnovih zadataka pedagoga jeste da pedagoškim radom, a naročito savjetodavnim, opsežnije radi i zahvata pedagoške probleme (koji su istovremeno vaspitno-obrazovni, emocionalni, socijalni i drugi).
Savjetodavni rad nije samo terapija. On ima, pored terapijskog mobilizatorski, integrativni, kooperativni i kreativni karakter.
Bez obzira u kojoj je mjeri pedagog osposobljen za savjetodavni razgovor s učenicima, on razgovor relativno često primjenjuje u svom radu. Razgovor je najelementarniji i najprirodniji, a u školi i najčešći način komuniciranja. Drugog adekvatnog izbora nema. To znači da se pedagog treba privikavati na što uspješnije i stručnije vođenje razgovora koji u školskoj situaciji poprima pedagoško obilježje.
Početkom prošlog stoljeća savjetodavni rad je bio pretežno usmjeren na profesionalnu orijentaciju mladih i na rješavanje njihovih individualnih teškoća u razvoju i ponašanju. Postepeno se savjetodavni rad obogaćuje novim formama (individualno i grupno savjetovanje), sadržajima, tehnikama i postupcima (savjetodavnog i terapeutskog rada) i postaje integralni dio vaspitno-obrazovne djelatnosti.