Silovanje

Uvod i definicija silovanja
Silovanje je svako prisiljavanje na spolni odnos ili s njim izjednačenu spolnu radnju, upotrebom sile ili samo prijetnje. Žrtve silovanja najčešće su žene, ali to mogu biti i muškarci, homoseksualci i heteroseksualci, te djeca. Posljedice silovanja su mnogostruke, manifestuju se na cjelokupno zdravlje žrtve. Silovanje je kazneno djelo oko kojeg su ispletene mreže mitova i zabluda. Najveći broj napada ostaje neprijavljen vlastima zbog, kako ćemo vidjeti  brojnih razloga. Položaj osobe koja je pretrpila silovanje je dodatno otežan zbog, nazovimo ga, općedruštvene predstave o silovanju, te postojanje termina poput «okrivljavanje žrtve». Modeli teorija silovanja, poput biološkog, psihološkog modela nastoje prodrijeti u srž fenomena silovanja, motivacije napadača, cilja silovanja, ali kompleksnost tog djela i njegovo prisustvo u svakodnevnom životu ljudi širom svijeta su svjedoci serioznosti i težine istog. Većina silovatelja ne pokazuje znake psihopatologije, žrtve nerijetko poznaju napadača, a sami napadi su često dobro isplanirani.

 
Etiologija i priroda silovanja
Nemoguće je iznijeti niz osnovnih uzroka silovanja, kao što se ne može odrediti prototip silovatelja. Postoje izvjesne zajedničke osobine, ali biografski detalji su različiti. Neki napadači siluju samo pod određenim okolnostima, neki su nasilni, neka silovanja uključuju jednog počinitelja, dok druga uključuju više napadača. Međutim, moguće je generalizirati dvije stvari na sve silovatelje. Prvo, napadači imaju jaku želju da potvrde svoju snagu putem prinude, i drugo, na žene ne gledaju kao na ljude.
Značaj porodice i subkulturalnih faktora po pitanju silovanja je neopisivo veliki. Ako uzmemo Bandurinu teoriju socijalnog učenja, uvidjećemo da nasilno ponašanje odraslih daje model djeci sa kojim se ona povezuju. Ovo je izuzetno važno kod kasnijeg  odnosa muškarca sa ženom, jer dječaci često svjedoče nasilju usmjerenom na  njihovu mamu. Odgovor majki na nasilje u porodici često je pasivan, prihvatajući. Svjedočenje roditeljskim konfliktima i uloge spola u međuljudskim odnosima, pomaže da se ovakav model odnosa reprokujuje u odrasloj dobi čovjeka.
Observacija nije jedini način učenja o nasilju, mnoga djeca uče o istom jer su i sama bile žrtve. Podaci govore da je većina silovatelja i sama doživjela isto tokom djetinjstva. Još jedan razlog zbog kojeg dječaci usmjeravaju svoju agresivnost prema ženama kasnije je njihova percepcija i doživljavanje majke. Odnos s majkom se mijenja od apsolutne ovisnosti o njoj po rođenju, do percepcije majke kao sluge i negovateljice. Tako dječak uči da može dominirati i da se njime može dominirati. Sinovi dominiraju jer im je dat poseban status, učeni su da zahtjevaju od svojih majki, kasnije od djevojaka, ljubavnica, žena brigu i pažnju. Ako se žena suprotstavi, ne pokaže svoju naklonost ili ne potrvdi muškarčevu sliku o sebi, ovo se konfrontira sa njegovom percepcijom nje kao osobe koja pruža zadovoljstvo i njegu, a da bi prevazišao ovu tjeskobu, te povratio svoju muževnost, muškarci nerjetko pribjegavaju seksualnoj agrasivnosti.
Još jedan od mogućih uzroka agresivnosti silovatelja prema ženama je majčino zapostavljanje u djetinjstvu, zbog čega se dječaci osjećaju neželjeno, nevoljeno. Da bi prevazišli ovo, dječaci kasnije postaju željni pažnje i ljubavi. Silovanje ovim osobama može obezbijediti zadovoljenje njihovim potrebama, jer se silovatelj osjeća zadovoljno u samom činu, zbog toga što ima svu pažnju žrtve. Istovremeno, činjenica da ženu može prinuditi na seksualni čin, čini da se on osjeća jako i snažno, i da ukloni sjećanja iz djetinjstva o njegovoj slabosti.
Dječakova konceptualizacija njegove majke kao «drugog» i inferiornog spola, rezultira odbacivanjem bilo koje osobine vezane za nju. Da bi inhibirao mogućnost da bude «poput žene» neophodno je da muškarci dominiraju i kontroliraju osobine suprotnog spola.

 
Tipovi silovanja s obzirom na psihološke motive silovatelja
S obzirom na psihološke motive kojima se silovatelj rukovodi, razlikujemo sljedeće tipove silovanja: sadistička silovanja kod kojih se seksualna i agresivna energija fuzioniraju u nasilnu aktivnost. Ovdje se silovanje javlja kao pokušaj postizanja zadovoljstva iz tjelesnog mučenja i okrutnog ozljeđivanja, ne iz seksualnog čina; silovanja u bijesu su zapravo seksualni napadi obojeni visokim stepenom brutalnosti, a pojavljuju se kao sredstvo manifestiranja mržnje, bijesa, neadekvatnosti, njima se izražava projekcija vlastitih frustracija neuspjeha u životu; silovanje dominacije za osnovni motiv imaju demonstraciju moći i superiornosti nad žrtvom, a kao motiv je prisutna kompenzatorska ekspresija moći, snage, kontrole, posesivnosti i maskulinosti; zavođenje koje prerasta u silovanje izrasta iz prihvatljive seksualne situacije u kojoj žrtva odluči zaustaviti intimnost prije snošaja.

 
Krivično pravni pojam silovanja
U krivičnim zakonima silovanje spada među teža krivična djela, a kazna predviđena zakonom je između jedne i deset godina. Silovanje je složeno krivično djelo sastavljeno od upotrebe sile ili prijetnje i obljube. Ovo djelo karakteriziraju njegova dva vida: primjena tjelesne sile ili psihičke sile