Situacijski pristup u odlučivanju

Situacijski pristup u odlučivanju

1. Uvod
Kako odlučivati?Kako pristupiti problemu?Kako prepoznati najbolje rješenje?Kako koristiti se dostupnim tehnikama i tehnologijom?
Odgovori na ova pitanja us jedna od dominantnih u procesu poslovanja i predstavljaju prednost ili kamen spoticanja u radu jednog menadžera i poslovanju poduzeća uopće.
Modeli i tehnike odlučivanja kazuju nam kako simulirati probleme i rješavati ih različitim okolnostima. Informacijski sustavi i poslovno odlučivanje ukazuju na značaj tehnologije i njenu neophodnost u poduzeću.
Odluka predstavlja rezultat procesa odlučivanja. Ona nastaje na osnovu izvršenih radnji i misli, za čije daljnje riješenje je potrebno iskazati pozitivno ili negativno mišljenje. Odluka predstavlja važno sredstvo menadžmenta, koje je u uskoj vezi sa problemima i ciljevima, tj.za riješavanje bilo kojeg cilja mora biti donešena odluka. Nakon odluke o nekom problemu nastupa riješavanje problema. Odlučivanje predstavlja proces koji traje duže ili kraće vrijeme, a završava donošenjem odluke. Često je povezano sa rizikom, što od menadžera traži sistematski, temeljito i odgovorno djelovanje. Zadatak odlučivanja u menadžmentu je rješavanje suprotnosti između postojećeg i željenog stanja.Obzirom da iza svake odluke slijedi akcija, to uspješnost menadžera u većoj mjeri ovisi o kvaliteti odlučivanja. Osim što odlučivanje ima veliki značaj kod riješavanja problema i donošenja ciljeva, znatno utiče i na proces predlaganja strategija pri izradi planova poslovanja. U tom smislu, treba istaći da, nema strategije dok nije usvojena niti plana bez donijetih odluka.
Prisutne su i brojne teorije koje sa različitih aspekata sagledavaju odlučivanje i u skladu tim govori se o različitim kriterijima klasifikacije teorija odlučivanja. U daljem sadržaju rada pokušat ću dati klasifikacijski presjek  teorija odlučivanja s obzirom na različite kriterije klasifikajacije i osvrnuti se šire na situacijski pristup poslovnom odlučivanju.

1.1. Hipoteza
Ne postoji univerzalni stil poslovnog odlučivanja. Odlučivanje ne uključuju jednu tačnu odluku, već jednu fluidnu, optimalnu odluku, s obzirom na relativne kriterije situacija u kojem se donosioc poslovnih odluka nalazi.

1.2. Pomoćna hipoteza
Situacijski  pristup odlučivanju je najviše primjeren današnjim uslovima poslovanja

2.Osnove poslovnog odlučivanja
2.1. Međusobni odnos upravljanja, rukovođenja, menadžmenta i odlučivanja
Značaj kvalitetnog odlučivanja zavisi od više alternativnih odluka za različite slučajeve, između kojih se vrši izbor najpovoljnije odluke. U slučaju da postoji samo jedno rješenje, tadaje proces donošenja odluka suvišan, jer se nema šta odlučivati. Odluke treba tretirati kao značajno sredstvo menadžera, kojima se mogu ostvariti velike koristi, ali isto tako i velikenegativne posljedice, koje menadžer nikako ne smije potcjeniti. Mnoštvo raznih problema isituacija stvorilo je izvjesne razlike među odlukama, na što ukazuju njihove specifičnosti. U takve odluke se mogu uvrstiti:
•    strategijske odluke
•    taktičke odluke
•    operativne odluke
•    rutinske odluke
•    adaptivne odluke
•    inovativne odluke
•    determinističke odluke
•    probalističke odluke
•    programirane odluke
•    neprogramirene odluke

Odlučivanje možemo sagledati sa nekoliko aspekata, kao:
•    odlučivanje je suština upravljanja  ,
•    odlučivanje predstavlja osnovni konstitutivni element upravljačke djelatnosti ,
•    odlučivati znači upravljati poduzećem .