Slučajevi sukoba nadležnosti

UVOD

Prilikom obrade teme ovog seminarskog rada koja glasi: „Slučajevi sukoba nadležnosti“ korištena je različita literatura i četiri zakona o upravnom postupku, tj. Komparirani su Zakon o upravnom postupku Bosne i Hercegovine, Zakon o upravnom postupke Federacije Bosne i Hercegovine, Zakon o opštem upravnom postupke Republike Srpske i Zakon o upravnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Kako bismo došli do problema koji predstavlja samu temu seminarskog rada, a to je sukob nadležnosti, prije svega je naophodno objasniti pojam nadležnosti, kao i podjele i vrste nadležnosti koje su direktno vezane za sam pojam. Nakon toga, biti će objašnjen pojam sukoba nadležnosti i slučajevi sukoba nadležnosti.
Na kraju seminarskog rada će biti navedena zaključna razmatranja i korištena literatura.
1. Pojam nadležnosti

Član 1. Zakona u upravnom postupku Bosne i Hercegovine, Zakona o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Zakona o opštem upravnom postupku Republike Srpske i Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine navodi lica i subjekte koji su u svom radu, odnosno obavljanju svoje djelatnosti, dužni primijenjivati svaki od ovih zakona pojedinačno. S tim u vezi, postoji veliki broj upravnih materija i upravnih stvari koje u upravnom postupku rješava, također veliki broj, upravnih i drugih državnih organa, kao i institucija sa javnim ovlaštenjima.
Međutim, svaki od tih organa ne može rješavati bilo koju upravnu stvar iz bilo koje oblasti. Upravo taj razlog nas dovodi do pitanja nadležnosti. To pitanje je neophodno rješiti zakonskom regulativom, odnosno zakonom urediti koji su organi ili institucije sa javnim ovlaštenjima ovlašteni i dužni da rješavaju pojedine upravne stvari, s obzirom na njihovu prirodu i druge osobine, s obzirom na ustavno uređenje naše zemlje, kao i s obzirom na političko-teritorijalu podjelu i stepen demokratizacije.
„Nadležnost je ovlašćenje i dužnost, odnosno pravo i dužnost jednog određenog organa (organa uprave, drugog državnog organa; institucije sa javnim ovlašćenjem) da riješi određenu upravnu stvar. Prema tome, odrediti nadležnost jednog organa znači utvrditi koji je organ pozvan da riješi konkretnu upravnu stvar. Pod organom koji vodi postupak podrazumijevaju se ne samo državni organi, već i institucije sa javnim ovlašćenjem (čl. 17 ZUP-a).“
„Tako M. Rađenović definira djelokrug kao „pojam koji je širi od nadležnosti, budući da se njime na jedan uopšten način utvrđuju svi poslovi i zadaci koji predstavljaju djelatnost pojedinih organa, u svrhu horizontalnog razgraničenja tih poslova i zadataka (upravnih i drugih) između organa uprave istog teritorijalnog nivoa. Za razliku od djelokruga nadležnost podrazumijeva bliže i podrobnije određivanje djelatnosti pojedinih organa, tj. pregnantno opisivanje njihovih poslova, dakle, u najtananijem, najdubljem smislu te riječi.“
Nadležnost, dakle, ima veliki značaj. Značaj nadležnosti se ogleda u tome što se nadležnost, tj. ovlaštenje za postupanje, organa uprave odnosno službe za upravu ili institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima određuje u svakom konkretnom slučaju i za svaku konkretnu, pojedinačnu situaciju, tj. upravnu stvar.