Standardni model trgovine

1.UVOD

Postoji mnogi važna pitanja u međunarodnoj ekonomiji čija je analiza moguća primjenom toga općenitog modela s pojedinostima koje ovise o odluci upotrebe specijalnog modela. Ta se pitanja odnose na učinke pomaka svjetske ponude kao rezultata ekonomskog rasta; pomaka svjetske potražnje, kao rezultata strane pomoći, ratnih naknada štete te ostalih međunarodnih transfera dohodaka te na istodobne pomake ponude i potražnje kao rezultata uvođenja carina i subvencija izvoza.
Ovaj rad se kroz svoja poglavlja opisati standardni model trgovine gospodarstva i time opisujući proizvodne mogućnosti i relativnu ponudu, relativne cijene i potražnju, carine i izvoznu potporu. Nakon ovoga je ključno i pitanje privrednog rasta i trgovine pa na koncu i posljedice učinaka trgovine. Važno je zaključiti tko gubi a tko dobiva u suradnji.
Na kraju rada je zaključak koji sažima cijeli rad i iznosi kratke crte kao zaključke svakog poglavlja.

2.Standardni model trgovinskog gospodarstva

Standardni model trgovine je opći model međunarodne trgovine u kome su ostali modeli specijalni slučajevi. Standardni model međunarodne trgovine treba da posluži kao osnova za analizu uticaja promjene ključnih parametara na svjetsku trgovinu i privredu.
Standardni model trgovine razvijen je polazeći od četiri osnovna odnosa:
 Odnos između granice proizvodnih mogućnosti i relativne krive ponude
 Odnos između relativnih cijena i relativne ponude
 Svjetska ravnoteža je determinirana svjetskom relativnom ponudom i svjetskom relativnom potražnjom
 Efekat odnosa razmjene (terms of trade) – cijena izvoza države podijeljena sa cijenom njenog uvoza –na blagostanje države

2.1.Proizvodne mogućnosti i relativna ponuda

Tržišna privreda, u kojoj ne postoje monopoli i ostale tržišne imperfektnosti, ima efikasnu proizvodnju ako maksimizira vrijednost outputa pri datim tržišnim cijenama. Vrijednost outputa se može indicirati putem niza izovrijednosnih linija, tj. linija duž kojih je vrijednost outputa konstantna. Linija koja je udaljenija od koordinatnog početka odgovara većoj vrijednosti outputa. Nagib vrijednosne linije je određen negativnom relativnom cijenom platna. Privreda će proizvoditi najvišu moguću vrednost outputa u točki u kojoj je izovrijednosna linija tangenta na granicu proizvodnih mogućnosti.
Relativna ponuda krivulje raste sa rastom relativne cijene platna.