Svjetska finansijska kriza, uzroci, posljedice i način prevazilaženja u zemljama u tranziciji

UVOD

Svijet se danas susreće sa najtežom finansijskom i ekonomskom krizom još od vremena Velike depresije iz tridesetih godina prošlog vijeka. Globalni financijski sistem se osipa velikom brzinom. To se dešava usljed višestruke krize hrane, klimatske i energetske krize, koje uveliko oslabljuju moć SAD-a, Europske Unije, i globalnih institucija kojima oni dominiraju, a posebno MMF-a, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije. Previranja na finansijskom tržištu proširila su se izvan granica SAD-a, te su kroz smanjenu likvidnost i „zakrčenje“ kreditnih linija prema privredi i stanovništvu ostavila snažne posljedice na realne sektore širom svijeta.
Zabilježen je snažan pad proizvodnje i zaposlenosti, dok se vlade širom svijeta susreću sa padom prihoda i dilemama kako pronaći put za oporavak. Gotovo da ne postoji privredna grana kojoj teška ekonomska kriza već odavno nije zakucala na vrata, ali se barem zasad, značajnije posljedice krize na tržištu privatne sigurnosti još ne osjećaju u velikoj mjeri. Lančana reakcija izazvana recesijom u zemljama američkog kontinenta ostavit će određene posljedice i u ovoj branši, koje će, sigurno, rezultirati smanjenim obimom prometa usluga i smanjenjem investicija u segment privatne nesigurnosti općenito.
Haos u globalnom financijskom sistemu je takav da su vlade sjevernih zemalja pristupile mjerama koje su progresivni pokreti zagovarali godinama, kao što je nacionalizacija banaka. Ove su mjere poduzete u svrhu kratkotrajne stabilizacije, i jednom kada oluja prođe, banke će se najvjerojatnije vratiti u privatni sektor.

 
GLOBALNA FINANSIJSKA KRIZA I SVJETSKA PRIVREDA

Duboki poremećaji na finansijskom tržištu prerasli su u snažnu globalnu recesiju. Prvi put u proteklih 60 godina opada svjetska privredna aktivnost, dotok finansijskih sredstava ka tržištima u razvoju se smanjuje a obim svjetske trgovine takođe opada. Vlade svjetskih ekonomija suočavaju se sa velikim izazovom da preduprijede ili bar smanje uticaj negativnih tokova u privredi ne umanjujući značaj ekonomskih parametara koji će omogućiti eventualni oporavak. Prema procjenama MMF-a pad društvenog bruto proizvoda najrazvijenijih evropskih privreda u 2012. godini iznosiće 4%. Projekcije za 2013. godinu takođe ukazuju da će stopa privrednog rasta pomenute grupe zemalja biti negativna. Osim SAD-a, koje su žarište krize, i zemlje Evropske Unije i Japan takođe bilježe recesiju. Potrošnja u SAD-u počela je da opada još 2006. godine čemu je doprinjeo i narasli američki deficit u bilansu tekućih transakcija.

Porast sistematskog makroekonomskog rizika već je doveo do smanjenja kreditnog rejtinga u skoro svim posmatranim zemljama u tranziciji što zahteva urgentno povećanje stabilnosti u svim pomenutim privredama.

U narednom periodu realno je očekivati prisustvo negativnih faktora poput fiskalnog deficita, jačanja socijalnih nemira, depresijacije valute, pogoršavanja globalnih uslova zaduživanja i povećanog rizika od insolventnosti bankarskog sektora.

Zemlje u tranziciji koje imaju režim plivajućeg deviznog kursa već su se suočile sa smanjenjem vrijednosti svoje valute u odnosu na strane. Pritisak na valute zemalja u tranziciji sa fiksnim deviznim kursom će se, međutim, nastaviti tako da je scenario devalvacije bugarske i valuta baltičkih zemalja vrlo realan.

Porast političkog rizika u privredama u tranziciji takođe je neminovan. Spiralno rastuća nezaposlenost i javno iskazivanje nezadovoljstva zbog smanjenih plata redukovaće kapacitet država i vlada za vođenje ekonomske politike i pojačati već postojeće političke tenzije naročito u baltičkim zemljama, Mađarskoj, Češkoj, Rusiji i Ukrajini. Tržišta u razvoju, a naročito zemlje u tranziciji trenutno su suočena sa dva glavna problema:

1. problemom finansijskih institucija i
2. recesionim snagama koje uzimaju maha širom svijeta.

Posljednjih mjeseci promet na tržištima akcija zemalja u razvoju bilježio je značajan pad. Valute ovih privreda takođe su znatno depresirale. Glavna žarišta nestabilnosti predstavljaju deficit bilansa tekućih transakcija i brzi rast kredita. Pri tome su manje ekonomije sa slabije razvijenim finansijskim tržištem doživjele manje promjene svojih deviznih kurseva.

Prema studijama MMF-a, recesija u svjetskoj privredi može biti jača kada joj prethodi finasijska kriza i naduvavanje cijena na tržištu nekretnina. Upravo prisustvo navedenih karakteristika u aktuelnoj globalnoj finansijskoj krizi uslovljava pad svjetske privredne aktivnosti i recesiju u mnogim zemljama.

Finansijske krize koje pogađaju svjetsku privredu definišu se kao poremećaji na finansijskom tržištu, koje karakterše pad cijena imovine, te propast finansijskih i nefinansijskih institucija. Javljaju se kod rasta nepovoljnih odluka i moralnog hazarda na finansijskim tržištima, koja ne mogu usmjeravati kapital efikasno od štediša prema investitorima, što uzrokuje smanjenje ekonomske aktivnosti.

Pri tome, mnoge svjetske ekonomije već osjećaju posljedice smanjenja izvoza, smanjenja prihoda od turizma i smanjenih doznaka, a MMF predviđa pad svjetske trgovine od 2,5%. Kako se kriza bude širila siromašnije zemlje biće više pogođene upravo zbog već pomenutih faktora. Najsiromašnije privrede već su u skorije vrijeme bile pogođene krizom hrane i goriva koje su gurnule u ekstremno siromaštvo više od 100 miliona ljudi. Pri tome, po prvi put u ovom vijeku izvor problema je u bogatim ekonomijama.