Troškovi i podjela troškova

Troškovi su utrošene vrijednosti u reprodukciji. Pod troškovima podrazumijevamo trošenje dobara (sredstava) i usluga u proizvodnom procesu, pri čemu su ta dobra i usluge izražene vrijednosno. Veličina troškova zavisi od obima utošaka i veličine cijene tog elementa. Troškovi predstavljaju centralni problem u politici preduzeća. Njihova veličina uslovljava uspjeh preduzeća, tako da troškovi predstavljaju kontrolni instrument efikasnosti poslovanja.
Troškovi elemenata proizvodnje kao oblik ulaganja vrijednosti u proces reprodukcije u ekonomskoj teoriji i praksi klasifikuju se po nekoliko osnovnih kriterijuma, zavisno od veličine kapaciteta i njihovog korišćenja.

Podjelu troškova moguće je izvršiti prema brojnim kriterijima i to:
Prema elementima reprodukcije:
a)troškove materijala (predmeta rada)
b)troškove sredstava za rad
c) troškovi radne snage
Prema mjestu nastanka:
a)proizvodne troškove
b)režijske troškove
Prema vezanosti za nosioce:
a)pojedinačni
b)zajednički troškovi
Prema načinu obračuna:
a)direktni;
b)indirektni
Prema uslovljenosti i proizvodnjom i njenom dinamikom:
a)fiksni (dalje se dijele na apsolutno fiksne i relativno fiksni)
b)varijabilni troškovi (proporcionalni troškovi, progresivni, degresivni)

Svako preduzeće ima drugačiju strukturu troškova, koja se razlikuje zavisno od vrste i veličine preduzeća, područja na kome preduzeće posluje, organizacije, broja zaposlenih itd. Kako faktori koji se angažuju u procesu proizvodnje mogu biti fiksni i varijabilni, tako i troškovi u preduzeću mogu biti fiksni i varijabilni.