Troškovi materijala

Uvod

Materijal je predmet rada potreban za obavljanje procesa proizvodnje. U proizvodnji i u proizvodnim preduzećima uopšte, materijal se troši da bi se, kao rezultat tog trošenja, dobio nov proizvod. Osnovna karakteristika materijala je da se jednokratno upotrebljava, tj. da se troši u jednokratnoj upotrebi i da time prenosi cijelu svoju vrijednost u vrijednost novog proizvoda. Materijal se svrstava u grupu obrtnih sredstava.
Kvantitativno troškovi materijala se utvrđuju kao proizvod utrošaka i nabavnih cijena po jedinici utrošaka:

• Tm=M x Cm, odnosno Tm=f (M,Cm)
• Tm – troškovi materijala
• M – utrošci materijala
• Cm – nabavna cijena materijala po jedinici utrošaka materijala

Pod troškovima materijala podrazumjevaju se novčani izrazi fizičkih količina materijala utrošenih u cilju proizvodnje odgovarajućih proizvoda. Troškovi materijala se formiraju pod dejstvom niza faktora. Ti faktori su činjenice koje djeluju na proces formiranja troškova. U osnovi, međutim, svi faktori djeluju koncentrisano na dva glavna pravca koji se mogu označiti kao: količina utrošenog materijala i cijena po kojoj se utrošci obračunavaju .Količina utrošaka materijala nastaje kao posljedica tehničkih I organizacionih faktora koji uslovljavaju tehnološki proces prerade materijala. Za ocjenu veličine utrošaka u određenom vremenskom periodu bitno je shvatiti: pojavu nestajanja forme njihove egzistencije koju imaju pri ulasku u proces ,pojavu prenošenja vrijednosti na nov proizvod , mogućnost jednostavnog prikazivanja u mjernim jedinicama fizičkog trošenja .Zato ne postoje problemi u mjerenju utrošaka materijala. Naravno da za utvrđivanje mase utrošaka nije dovoljno to što priroda materijala dozvoljava mjerljivost utrošenih količina.Potrebno je stvoriti odgovarajuću evidenciju o utrošcima. Cijene po kojima se obračunavaju utrošene količine materijala su drugi faktor koji određuje veličinu troškova materijala. Ovaj faktor se ne tiče neposredno tehnologije, odnosno postupka kojim se preoblikuje, time i troši materijal. Naprotiv, on je eksterno dat,što znači da zavisi od ekonomskih okolnosti u ekonomiji u cjelini, i posebno u sektoru nabavke materijala u pitanju.

U ovom seminarskom radu biće obrađena tema ”Troškovi materijala”, kako se pod troškovima materijala podrazumjevaju novčani izrazi fizičkih količina materijala utrošenih u cilju proizvodnje odgovarajućih proizvoda, te ću prvi dio svog seminarskog rada, radi detaljnijeg obrađivanja zadate teme,posvetiti samom pojmu troškova I njegovoj podjeli.

Pojam troškova

Rashodi su smanjenja ekonomske koristi u obliku odliva ili iscrpljivanja(amortizacije) sredstava ili nastanka obaveza koje dovode do smanjenja vlasničkog kapitala tokom određenog perioda. Rashodi nastaju od troškova proizvodnje ili prodaje, pružanja usluga ili obavljanja drugih poslovnih aktivnosti. Drugim riječima, rashodi su troškovi roba i usluga korištenih u toku sticanja prihoda,često nazvani troškovi poslovanja. Rashodi uključuju troškove prodate robe, troškove aktivnosti koje su neophodne za nastavak poslovanja i troškove privlačenja I služenja kupcima. Primjeri za to su plate, zakup, reklame, telefonske usluge I amortizacija ili alokacija troškova zgrada ili kancelarijske opreme.
Kao što ni svi novčani primici nisu prihodi ako ni svi novčani izdaci nisu troškovi. Gotovinsko plaćanje radi smanjenja neke obaveze ne stvara trošak.Međutim obaveza je mogla proisteći iz prethodno nastalog troška kao što je reklama koja će biti plaćena kasnije. Mogu isto tako postojati dva koraka prije nego što neki gotovinski izdatak postane rashod. Na primjer unaprijed plaćeni troškovi ili postrojenja (kao što su mašine i oprema) se prilikom kupovine evidentiraju kao sredstva. Kasnije kako njihov upotrebni vijek ističe tokom rada njihova nabavna vrijednost se raspoređuje na trošak a potom i na rashod. U suštini troškovi se ponekad nazivaju amortizovanim sredstvima.
Definicija rashoda obuhvata gubitke, kao i one rashode koji proističu iz redovnih aktivnosti preduzeća. Rashodi koji proističu iz redovnih aktivnosti preduzeća obuhvataju na primjer troškove prodatih proizvoda, troškove plata I troškove amortizacije.Oni obično imaju oblik izdataka ili smanjenja sredstava kao što su gotovina i gotovinski ekvivalenti, zalihe, nekretnine, postrojenja i oprema.Gubici predstavljaju druge stavke koje zadovoljavaju definiciju rashoda I mogu ali ne moraju da proisteknu iz redovnih aktivnosti preduzeća. Gubici predstavljaju smanjenje ekonomskih koristi i kao takvi nisu po svojoj prirodi različiti od drugih rashoda.
Gubici uključuju na primjer gubitke koji su nastali kao posledica katastrofa,kao što su požar i poplava, ali i one koji su proizašli iz prodaje dugoročnih sredstava. Definicija rashoda takođe uključuje nerealizovane gubitke na primjer gubitke proizašle iz efekata porasta kurseva strane valute u vezi sa zaduživanjem preduzeća u toj valuti. Kada se gubici priznaju u bilansu uspjeha oni se obično iskazuju posebno, zato što je spoznaja o njima korisna za potrebe donošenja ekonomskih odluka. Gubici se obično iskazuju na neto osnovi, nakon umanjenja za odgovarajuće prihode.