Ugovor o radu u radnopravnom zakonodavstvu FBIH

PREDGOVOR

U svakoj pravnoj, demokratskoj i civilizovanoj državi propisi kojima se regulišu radni odnosi privlače pažnju širokog kruga zainteresovanih, jer su u najužoj vezi sa jednim od temeljnih ljudskih prava – pravom na rad. To je sasvim razumljivo s obzirom da se radi o odnosima egzistencijalnog značaja, ne samo za zaposlenika već i za poslodavca i u krajnjem cjelokupnom društvu.

Međutim promjene u društvu izravno se reflektuju na radno zakonodavstvo. To je naročito uočljivo prilikom promjena vlasničkih odnosa i vlasničke strukture u našoj zemlji. Usvajanjem koncepta privatizacije, oblast radnih odnosa pretrpila je značajne izmjene donošenjem novih propisa. Nastojanja zakonodavca bila su usmjerena da se radni odnosi urede na način koji treba da odgovori potrebama tržišnog privređivanja.

Zakon o radu predstavlja temeljni propis radnog zakonodavstva koji je od egzistencijalnog značaja za svakog građanina i njegovu porodicu, i kao takav zauzima odgovarajuće mjesto u pravnom sistemu naše zemlje. Pravna priroda radnih odnosa u potpunosti je izmjenjena. Zakonodavac se opravdano opredijelio da temelj radnog odnosa čini ugovor o radu. Na taj način radni odnos se transformisao u ugovorni odnos između zaposlenika i poslodavca, a zakon obezbjeđuje visok stepen njihove autonomnosti pri uređenju odnosa. Zakonodavac je prepustio poslodavcima i zaposlenicima da u većem broju slučajeva bliže uređuju svoje odnose propisima radnog zakonodavstva kao što su kolektivni ugovori, pravilnici o radu i ugovor o radu.

Pri tome neophodno je istači da ovi propisi kojima se bliže uređuju odnosi između zaposlenika i poslodavaca, moraju biti u skladu sa zakonom, kao i činjenica da se nižim aktom u hijerahiji akata radnog zakonodavstva, mogu utvrditi veća prava zaposlenika, osim u slučaju kada su limitirana višim aktom.

Po svojoj pravnoj prirodi zakon je opšteg karaktera što znači da se primjenjuje na sve pravne i fizičke subjekte, osim u onim slučajevima kada je radno – pravna materija regulisana posebnim zakonom.

 
SAŽETAK

Ovaj rad je koncipiran iz više poglavlja, na samom početku je uvod u kojem je sadržan predmet, problem, način, metode i cilj istraživanja. U drugom poglavlju je naslov „ugovor o radu“, kao i sam naziv seminarskog rada, tu je detaljne prezentovan ugovor o radu kao jedna od najvažniji kategorija, u radnom zakonodavstvu BiH. Ugovor, kao pravni posao susrećemo u svim oblastima prava kao osnov za nastajanje pravnih odnosa, jer se ugovor kao pravna ustanova razvio kao najgipkiji instrument uopće, pa je i radnom zakonodavstvu ugovor o radu najčešći pravni posao materijalizacije saglasnosti volja subjekata radnog odnosa.

U trećem poglavlju je jedan dio koji opisuje uvodne smjernice za zaključivanje ugovora o radu odnosno smetnje za zaključivanje ugovora o radu, njegovu sadržinu, vrijeme na koje može biti zaključen.

Ono bez čega se ne može je u narednom poglavlju, tj. odmori za vrijeme radnog odnosa. Pravo na odmore spada među osnovna prava lica u radnom odnosu. Cilj garantiranja prava na odmore i korištenje istih, je obnova fizičke i umne sposobnosti zaposlenika. Da bi zaposlenikmogao kontinuirano da radi potrebno je da obavlja psihofizičke i radne sposobnosti.Znači da bi poslodavac i zaposlenik mogli da koriste rezultate svog radnog angažmana, neophodno je da se i odmaraju, a odmor je prekid rada zbog umora.I u ovom poglavlju su navedni odmori koji postoje i koliko oni traju.

Htjeli mi to priznati ili ne, ono zbog čega se najviše zaključuje ugovor o radu je plaća i naknade na plaću. Plaća za najveći broj građana BiH je bitanelement materijalne egzistencije njihovih porodica, zbog toga zaposlenik sa poslodavcem zasniva radni odnos i preuzima na sebebrojne obaveze iz tog pravnog odnosa.

I u zadnjem poglavlju ovog rada, navedi su razlozi prestanka ugovora o radu. Sve što počinje i prestaje, tako i ugovor o radu, a ovdje su navedeni razlozi. Neki su dobrovoljni a neki po sili zakona (ex lege).