Uticaj vanjskih nagrada na unutarnju (intrizičnu) motivaciju

UVOD

Unutarnju (intrinzičnu) motivaciju definiramo kao motivaciju koja dolazi iznutra i nije određena vanjskim nagradama. Pojačava je doživljaj samopouzdanja i zapažene kompetencije. Samopouzdanje je pojačano pozitivnim povratnim informacijama vezanim uz uspješne pokušaje svladavanja. U McClelland- Atkinsovu modelu motivacije za postignuće, unutarnja motivacija je jednaka želji za postizanjem uspjeha. Kao elaboracija tog modela, predložen je dodatan utjecaj vanjske (ekstrinzične) motivacije na unutarnju.
Kada osoba sudjeluje u aktivnosti radi same aktivnosti, a ne iz drugih razloga zaključujemo da je uključena uz intrizičnu motivaciju. Ako su razlozi za sudjelovanje vanjski, tj. ako je ekstrinzična motivacija nagrada, pretpostavljamo da je nagrada djelomičan razlog za sudjelovanje u određenoj aktivnosti.
Može se pretpostaviti da vanjske nagrade mogu poboljšati motivaciju. Ali, što se događa s motivacijom sportaša u slučaju povlačenja nagrada? Istraživanja pokazuju da vanjske nagrade mogu i naštetiti unutarnjoj želji za natjecanjem mladog sportaša. Vrste atribucija koje ljudi daju za primanje vanjskih nagrada.
Prema principu zbrajanja, sportaš s niskom unutarnjom motivacijom će sudjelovati u natjecanju ako je vanjska motivacija, tj. nagrada dovoljna. Međutim, postoji sumnja u taj princip. Tvrdilo se da je odnos između dviju motivacija multiplikativan, ne aditivan, tj. vanjske nagrade mogu pridonijet ili oduzet od unutarnje motivacije. Princip je prikazan pričom o starijem čovjeku koji je želio potjerati djecu koja su se igrala u blizini njegova doma. On ih je pokušao potjerati na više načina, ali nije uspio te se dosjetio nove i zanimljive strategije. Odlučio je platiti dječacima za igranje u blizini njegove kuće. Prvi dan im je ponudio 25c za igranje. Naravno da su se dječaci vratili kako bi primili svoj novac te im je ponudio 20 c za povratak sutradan. Svakog dana im je davao 5c manje dok nije došao do 10c. Dječaci su postali uznemireni s obzirom da su smatrali da njihov povratak vrijedi više od 10c i obavijestili su čovjeka da se više neće vraćati.
Dječaci iz priče su vjerovali da je razlog njihova igranja u blizini kuće novac, a ne zabava. Dakle, njihov percipirani lokus kontrole od unutarnjeg premješten je na vanjski izvor. Takva pojava uzrokuje gubitak vrijednosti neke aktivnosti. Da li je ova pojava moguća i u današnjem, profesionalnom sportu? Mnogi, visoko plaćeni sportaši su pomakli svoj lokus kontrole s unutarnjeg izvora- ljubavi prema sportu – na vanjski izvor. U slučaju povlačenja visokih plaća, koliko bi igrača nastavilo igrati?
Postoji mogućnost slične situacije kod mladih sportaša koji primaju medalje, trofeje i razne nagrade za sudjelovanje u sportu. Postavlja se pitanje; da li je model između unutarnjih i vanjskih nagrada aditivan ili multiplikativan. Multiplikativan princip pokazuje da interakcija između unutarnjih i vanjskih nagrada može nadodati ili oduzeti od unutarnje motivacije.
U atribucijskoj teoriji postoje pojmovi odbijanja i prekomjernog opravdavanja. Pojmovi upućuju da dodatak vanjskih nagrada kao poticaj za sudjelovanje u zanimljivoj aktivnosti može predstavljati prekomjerno opravdanje za sudjelovanje, dovodeći do smanjenja unutarnje motivacije. Primjerice, ako dijete igra nogomet radi zabave, ali se kasnije potiče na igranje radi trofeja, taj trofej može predstavljati prekomjerno opravdanje za igru. Dijete može trofej smatrati razlogom za sudjelovanje u igri, pri čemu se smanjuju unutarnji razlozi. Kada pojedinac vjeruje da je razlog za sudjelovanje u aktivnosti vanjska nagrada, unutarnja motivacija se smanjuje.
Princip prekomjernog opravdanja ima važnu ulogu u slabljenju unutarnje motivacije kod odraslih i kod djece. Vanjska nagrada može smanjiti unutarnju motivaciju. Tu bitnu ulogu imaju trenerei koji trebaju odvratiti svaki oblik vanjskog nagrađivanja koji sportaši mogu smatrati važnijim od samog sudjelovanja u sportu.
Razumijevanje odnosa između unutarnje motivacije i vanjskih nagrada dolazi iz teorije kognitivne procjene. Prema njoj, vanjske nagrade mogu utjecati na unutarnju motivaciju na dva načina. Prvi je uzrokovati smanjenje unutarnje motivacije koji se javlja zapažanjem promjene lokusa kontrole s unutarnje na vanjsku; tj, kada osoba shvati da vanjske sile upravljaju njenim ponašanjem, odgovara smanjenom razinom unutarnje motivacije. Tu pojavu nazivamo kontrolirajućim aspektom vanjske motivacije koja dovodi sportaša u položaj pijuna na kojeg drugi djeluju. Drugi je utjecaj vanjskih nagrada po prirodi informacijski i rezultira povećanjem unutarnje motivacije. Ako vanjska nagrada pruža osobi povratnu informaciju i jača osjećaj kompetencije i samoodlučnost, posljedica je povećana unutarnja motivacija. To smatramo informacijskim aspektom vanjske motivacije koja dovodi sportaša u položaj stvaraoca koji djeluje.
Primjerice, dječak odluči s ocem sudjelovati na utrci. Kao dodatni poticaj za treniranje i trčanje, otac mu obeća dječaku deset dolara. Kasnije, dječak propušta drugu priliku za trčanje s ocem jer on tu ništa ne dobiva. Takve situacije se javljaju svakodnevno. Dječak je izgubio zanimanje za intrinzičnu motiviranu aktivnost jer je smatrao da je novac osnovni razlog za sudjelovanje u utrci. Novac, a ne zabava trčanja, je postao osnovni izvor motivacije. Nakon što je lokus kontrole premješten s unutarnjeg na vanjski uzrok, dječak se osjećao pod kontrolom vanjske nagrade. Trčao je radi novca a ne radi vrijednosti iskustva; dakle, kada je izostala bitna vanjska nagrada, unutarnja motivacija nije bila dovoljna.
Da razmotrimo drugi primjer, djevojčica se natjecala u teniskom turniru i osvojila nagradu za postignuće. Natpis na nagradi glasi: ” Priznanje za mjesto među 10 najboljih na Gradskom turniru”. Pozitivna povratna informacija je pružila djevojčici doživljaj sposobnosti i spremnosti. Ponosila se nagradom te se natjecala na nekoliko turnira te godine. Budući da je nagradu smatrala izvorom pozitivnih informacija o svojim sposobnostima u tenisu, postala je izvorom unutarnje motivacije.
Vanjske nagrade koje sportaši smatraju nagradama za kompetentna postignuća i podrškom za daljnje sudjelovanje pospješuju unutarnju motivaciju. Treneri trebaju razmotriti mišljenja mladih sportaša vezana uz vanjske nagrade. Ako nagrade upućuju na vrsnoću, mogu biti vrijedne. Međutim, ako postaju važnije od samog sporta, mogu biti štetne.