Vrste troškova

Uvod

Uz zadanu proizvodnu tehnologiju tvrtke, menadžeri moraju odrediti kako proizvoditi. Ista razina proizvodnje može se postići uz različite kombinacije inputa. Analiza troškova pomaže u odabiranju optimalne kombinacije inputa, odnosno kombinacije uz koju su troškovi minimalni. Troškovi su, dakle, mjerilo ekonomske učinkovitosti. Mogućnost utjecaja na dobit poduzeća nalazi se u području troškova, budući da na prihode značajno utječu vanjski tržišni čimbenici, na koje proizvođač može malo ili nikako utjecati, te je njegova jedina mogućnost za povećanje dobiti smanjenje troškova. U svakoj proizvodnji najveće šanse za uspjeh na tržištu ima proizvođač s najnižim troškovima. Kretanje troškova može se analizirati pomoću krivulja troškova koje su bitan instrument mikroekonomske analize. Poznavanje kratkoročnih troškova bitno je za određivanje cijena i za odluke o proizvodnji dok dugoročni troškovi pružaju korisne informacije za planiranje rasta i investicijsku politiku poduzeća . Dokazano je da su troškovi najvažnija determinanta visine zapreka ulasku u mnoge industrije. Troškovi također u velikoj mjeri određuju strukturu tržišta. Uz danu veličinu tržišta, što su ekonomije opsega veće, manji je broj poduzeća u industriji. Poznavanje troškova također je bitno i za vladino reguliranje industrije. Organi nadležni za regulaciju zahtijevaju detaljne informacije o troškovima različitih poduzeća uz pomoć kojih donose svoje odluke o koncentracijama ili jačanju konkurencije.
U seminarskom radu bavim se pitanjem podjele troškova, njihovom važnošću u odlučivanju, planiranju i povećavanju učinkovitosti poduzeća, kretanjima i krivuljama ukupnog, prosječnog i graničnog troška, te mjerenjem funkcija troškova.

OSNOVNE PODJELE TROŠKOVA

Ekonomski i računovodstveni trošak

Financijski računovođe promatraju poslovanje i financije tvrtke retrospektivno, jer moraju evidentirati imovinu i obveze te ocjenjivati postignute rezultate. Posljedica takvog pristupa je da računovodstveni trošak – trošak koji mjere financijske računovođe – može uključivati stavke koje ekonomisti ne bi uključili, a ne uključuje neke koje ekonomisti obično uključuju. Ekonomisti su okrenuti budućnosti tvrtke. Oni se bave raspoređivanjem oskudnih resursa. Njih zanima koliki će troškovi vjerojatno biti u budućnosti te kako tvrtka može prerasporediti resurse kako bi smanjila svoje troškove i povećala profitabilnost.

Oportunitetni trošak

Ekonomisti se bave ekonomskim troškom, odnosno troškom koji proizlazi iz propuštenih prilika. Oni pojmove ekonomski trošak i oportunitetni trošak koriste kao sinonime. Oportunitetni trošak je trošak koji proizlazi iz propuštenih prilika, kad tvrtka propušta upotrijebiti svoje resurse na najkorisniji način. Na primjer, ukoliko tvrtka posjeduje poslovnu zgradu, mogli bismo zaključiti kako je trošak poslovnog prostora jednak nuli. No, također zamjećujemo kako bi tvrtka mogla zarađivati iznajmljivanjem poslovnog prostora drugoj tvrtki. Ova propuštena najamnina predstavlja oportunitetni trošak korištenja poslovnog prostora.

 Eksplicitni troškovi

Eksplicitni troškovi su redoviti izdaci poduzeća koje računovodstvo evidentira i uračunava u ukupne troškove poduzeća za određeno razdoblje. Eksplicitni su troškovi vrijednosti potrošenih ulaznih resursa, tj. resursa koji ne pripadaju vlasniku poduzeća. Obuhvaćaju isplate plaća i nadnica zaposlenicima, potrošene vrijednosti materijala uproizvodnji, plaćene kamate na kredite, amortizaciju stalnih sredstava itd.

Implicitni troškovi

Implicitni troškovi se odnose na trošenje vrijednosti vlastitih resursa, To jest resursa koji pripadaju vlasniku poduzeća. Implicitni troškovi nisu povezani s novčanim izdacima. Putem implicitnog troška na poslovanje poduzeća primjenjuje se koncepcija alternativnog (oportunitetnog) troška. Dakle, implicitni su troškovi vrijednosti alternativa od kojih se odustaje radi proizvodnje nekog drugog dobra ili usluge.

 
Stalni i promjenjivi troškovi

Stalni troškovi jesu troškovi koji se u ukupnom iznosu ne mijenjaju s promjenom opsega proizvodnje u određenom razdoblju. Godišnji iznos ukupnih stalnih troškova može obuhvaćati eksplicitne troškove, kao što su kamate i porezi na imovinu, najamnine, ali i implicitne troškove kao što su prinosi na uloženi kapital vlasnika, pretpostavljena najamnina za poslovni prostor, implicitna plaća vlasnika i dr. Stalni troškovi obuhvaćaju troškove svih fiksnih resursa. Stalni troškovi su jednaki na svim razinama opsega proizvodnje, čak i kada je opseg proizvodnje jednak nuli. Tvrtka može eliminirati svoj fiksni trošak samo prestankom poslovanja. Prosječni stalni trošak dobivamo kada ukupni stalni trošak podijelimo s odgovarajućim opsegom proizvodnje. Budući da je umnožak prosječnog stalnog troška i opsega proizvodnje konstantan , s povećanjem proizvodnje opada prosječni stalni trošak. Stalni troškovi po jedinici proizvoda vrlo su visoki pri niskom opsegu proizvodnje, naglo opadaju s povećanjem proizvodnje, dok kasnije s daljnjim rastom proizvodnje opadaju sporije. Stalni troškovi nazivaju se i vremenskim troškovima jer njihova visina ovisi samo o dužini vremena za koje se određuju. Najčešće se njihov iznos utvrđuje za jednu godinu, ali se mogu izražavati iz za kraća razdoblja.

Promjenjivi ili varijabilni troškovi su troškovi koji se u ukupnom iznosu mijenjaju s promjenom opsega proizvodnje. Kada je opseg proizvodnje jednak nuli, nama varijabilnih troškova. Kako se opseg proizvodnje povećava tako se povećavaju i varijabilni troškovi. S prvim jedinicama opsega proizvodnje, zbog pojave rastućih prinosa, promjenjivi troškovi rastu po opadajućoj stopi, zatim u uvjetima konstantnih prinosa rastu proporcionalno, dok pri visokoj razini opsega proizvodnje, zbog pojave opadajućih prinosa, rastu po rastućoj stopi.