Zakon opadajućih prinosa – Mikroekonomija

1. Uvod
Preduzeća ili preduzetničke organizacije su privredni subjekti u kojima se obavljaju ciklusi reprodukcije na bazi društvene podele rada. Ovi organizacioni sistemi predstavljaju samostalne subjekte društvene raprodukcije, koji se povezuju u makroekonomski sistem cirkulacijom vrijednosti u pojedinim fazama: proizvodnji, razmeni i potrošnji.
Kada smo već definisali pojam proizvodnje koji glasi : proizvodnja predstavlja usmjerenu aktivnost koja ima za cilj dobijanje proizvoda korisnih za društvo čija struktura varira u širokim granicama kako po vrsti tako i po kvalitetu i količini, i odredili njene faktore proizvodnje nas cilj u ovom radu je da vas uvedemo u zakon opadajućih prinosa.
Zakon opadajućih prinosa prestavlja razliku izmedju proizvodnje i proizvedene količine. To znači da zakon opadajućih prinosa zavisi i od proizvodnje, koja zavisi od nabavke,vrste, faktora proizvodnje i proizvedene količine koja zavisi od same proizvodnje. To nam daje za pravo da kažemo da je zakon opadajućih prinosa veoma povezan skup i da zavisi od mnogih faktora.
U ovom radu ćemo pokušati da vas provedemo kroz neke faktore koji direktno utiču na zakon opadajućih prinosa. U radu ćemo se još osvrnuti na formiranje cijena proizvedene količine od čega ona zavisi. Naravno u radu će biti riječi i o samom zakonu opadajučeg prinosa.

2. Proizvodnja
Proizvodnja je svrsi shodna ljudska delatnost u kojoj se odredjeni skup resursa – inputa, transformiše u odredjene proizvode – autpute koji služe zadovoljenju ljudskih potreba. Autputi ili proizvodi mogu biti materijalne prirode, a mogu biti i raznovrsne usluge namenjene odredjenoj grupi korisnika. Proizvodnja predstavlja najvaž niju fazu u procesu društvene reprodukcije, jer je ona materijalna osnova za funkcionisanje ostalih društvenih procesa i aktivnosti.

Sama proizvodnja se realizuje kroz brojne tehnološke procese. Proces proizvodnje predstavlja jedan dinamicki sistem u kome postoji kretanje materijala ( materijalni tokovi) i kretanje informacija ( informacioni tokovi ). Kod složenijih proizvodnih sistema ovi tokovi mogu biti veoma složeni, pa zahtevaju odredjene sisteme za njihovo upravljanje. Ovom problematikom se bavi u okviru menadžment aktivnosti disciplina: menadž ment proizvodnje. Sistem upravljanja proizvodnjom funkcioniše na principu povratne sprege, na taj nacin što se vrši ocena kvaliteta finalnog proizvoda, u kojoj meri ona zadovoljava planirane vrednosti. Ako postoji odstupanje, onda se na osnovu dobijenih informacija vrši korekcija polaznih elemenata ( materijal, tehnloš ki proces i drugo ) da bi se dobio željeni rezultat.

Proizvodnja još može biti :

Naturalna proizvodnja – glavna okosnica koja je razdvojila čovjeka od životinja – proizvodikoje koristi čovjek uzimaju se gotovi iz prirode ili uz male ili neznatne izmjene koriste u najvećojmjeri za osobnu potrošnju – dakle to je oblik proizvodnje u kojoj se ne odvija razmjena jerproizvođači su i potrošači vlastitih proizvoda – dominira u prvobitnoj zajednici, robovlasništvu ifeudalizmu a danas je ima na mnogim seoskim domaćinstvima

Robna proizvodnja – oblik proizvodnje u kojem je rezultat procesa namijenjen tržištu – postojirazmjena – razvila se pojavom viškova proizvoda koje su ljudi razmjenjivali – potpuni oblik robneproizvodnje ostvaren je u kapitalizmu ali prosta robna proizvodnja prvi je povijesni oblik robneproizvodnje – svi robni proizvođači čine zajednicu jedinstvenog procesa proizvodnje i reprodukcijekao zajedničku cjelinu.

Da bi čovjek mogao obavljati vlastitu reprodukciju i reprodukciju drugih, neophodno je da stalno zadovoljava svoje potrebe, a da bi zadovoljio svoje potrebe neophodno je da stalno proizvodi, odnosno da stvara dobra kojima će zadovoljavati svoje potrebe. Na pitanje šta je to potreba posmatrano sa psihofizičkog aspekta definicuju pojma potreba dao je Fon Harman u kojoj se kaže: “Da je po-treba osječaj nedostatka i težnja da se taj nedostatak otkloni”. Ova definicija je nastala prije 100 godina i nju su objasnili psiholozi. Društveni pristup i sagledavanja problema potreba objasnio je L.GOMAJ. U ovom pristupu kaže se da je “potreba zahtjev za održavanjem i razvitkom čovjeka u prirodnoj i društvenoj sredini”.

Cilj proizvodnje je proizvodnja potrošnih dobara, i ostvarinjem prihoda pomoču prodaje tih dobara. A da bi’ se ostvario taj cilj, proizvodnja ima odredjene faktore.
3. Faktori proizvodnje
Definicije faktora proizvodnje mogu se razlikovati , kao na primer definicija rada može biti vrlo uska ali i vrlo široka. Ekonomisti dijele rad u dvije kategorije :
– standardni rad – aktualni broj radnih sati
– ljudski kapital – to je skup vještina,znanja i iskustava koje radnici skupe tijekom školovanja, rada i permanentnog obrazovanja.

Faktori društvene proizvodnje se dele na opšte i posebne. U opšte spada stanovništvo, prirodno i društveno bogatstvo, a u posebne produktivnost rada, intenzivnost rada i tehnički progres. Veći broj stnovnika istovremeno znači i veći proizvodni potencijal, ali to istovremeno podrazumeva i veću potrošnju. Dok u proizvodnji učestvuje samo radno aktivno stanovništvo, u potrošnji učestvuje celokupno stanovništvo jedne zemlje. Potrebno je vršiti polnu, starosnu, obrazovnu i drugu analizu strukture stnovništva, radi ocene doprinosa pojedinih segmenata stanovništva društvenoj reprodukciji.Prirodno bogatstvo uključuje celu prirodu koju je čovek u stanju da koristi radi ostvarenja društvene proizvodnje. U današnje vreme, zavisnost od prirodnog bogatstva je smanjena putem tehničkog progresa koji vrši supstituciji prirodnih materijala veštačkim, ali i putem spoljnotrgovinske razmene u kojoj zemlje sa oskudnim prirodnim bogatstvom uvoze potrebne sirovine. Značaj prirodnog bogatstva za proizvodnju je najveći u početnim etapama razvoja. Ovo bogastvo nije uvek garant obimne društvene proizvodnje. Prirodna bogatstva se dele na materijalna i nematerijalna, a materijlna na mineralna i biološka.

– Sredstva za rad su alati ili strojevi koji se koriste u proizvodnji novog proizvoda.