Zaštita kopnenih voda

UVOD

Nesavjesnim ponašanjem prema okolišu tijekom dugog vremenskog razdoblja razvojem industrije kao i povećanjem broja ljudi na zemlji dovelo je do onečišćenja mnogih prirodnih resursa koji imaju direktan utjecaj na kakvoću življenja, zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet. Prvenstveno se to odnosi na onečišćenje zraka, tla i vodenog okoliša.
Upravo stoga provedena su i dalje se provode detaljna znanstvena istraživanja na osnovu kojih su doneseni razni zakonski akti kojima se pokušava regulirati zaštita kakvoće okoliša prvenstveno racionalnim korištenjem prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš u svrhu očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti kao uvjet za zdravi život i temelj održivog razvoja.
Republika Hrvatska je Ustavom i zakonskom regulativom koja uključuje zakone, uredbe, planove, odluke i pravilnike sa područja zaštite okoliša osigurala svima pravo na zdravi život i zdrav okoliš te uvjete održivog razvoja. Isto tako nastoji slijediti suvremene trendove u zaštiti okoliša i implementirati u svoje zakonodavstvo preporuke iz direktiva Europske unije i međunarodnog zakonodavstva. Tijekom godina Europska zajednica pokazuje veliki interes za zaštitu okoliša što dokazuje i veliki broj pravnih i drugih strateških dokumenata koji se odnose na zaštitu okoliša. U procesu pristupanja Europskoj uniji Hrvatska se suočava sa nizom izazova prilikom postizanja ciljeva koje postavlja Europska unija, što je ujedno i izuzetna prilika i poticaj za djelovanje na području zaštite okoliša. Prema Izvješću Europske komisije o napretku Hrvatske za 2009. godinu [1] na području okoliša postignut je napredak na područjima mjerenja kakvoće zraka, kontroli industrijskih onečišćenja i upravljanja rizikom, kao i klimatskim promjenama. Međutim potrebno je poboljšati provedbu horinzontalne pravne stečevine, strateško vrednovanje okoliša, te pristup pravosuđa u pitanjima okoliša. Značajnije napore potrebno je uložiti u sektor zaštite voda i prirode, posebno u odnosu na okvirne direktive o vodama. U ovom radu usporediti će se zakonska regulativa Republike Hrvatske sa direktivama Europske unije na području zaštite okoliša sa posebnim naglaskom na zaštitu kopnenog vodnog okoliša.

ZAKONSKA REGULATIVA ZAŠTITE OKOLIŠA REPUBLIKE HRVATSKE

Očuvanje prirode i okoliša svrstani su u kategoriju najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ustav Republike Hrvatske [2] odredio je, da Hrvatski sabor i narod neposredno odlučuju o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i o njegovom korištenju. Prvi pravni akt na području zaštite okoliša koju je Hrvatski sabor donio 1992. godine na temelju Ustava Republike Hrvatske je Deklaracija o zaštiti okoliša [3]. Deklaracija je opredjeljena na izgradnji pravnog sustava sukladno međunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice, kojim će u potpunosti osigurati trajnu sustavnu i učinkovitu zaštitu okoliša, uravnotežiti ekološki i gospodarski razvitak u cilju očuvanja nacionalne baštine i raznolikih prirodnih vrijednosti za sadašnje i buduće generacije.

Krovni zakon na području zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj je Zakon o zaštiti okoliša (NN110/07) [4]. Ovim se Zakonom uređuju načela zaštite okoliša i održivog razvitka, zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja opterećenja, subjekti zaštite okoliša, dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša, instrumenti zaštite okoliša, praćenje stanja u okolišu, informacijski sustav, osiguranje pristupa informacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša, osiguranje prava na pristup pravosuđu, odgovornost za štetu, financiranje i instrumenti opće politike zaštite okoliša, upravni i inspekcijski nadzor.
Na osnovu odredaba danas nevažećih zakona o zaštiti okoliša (NN br.82/94, i 128/99) [5] 2002. godine donesena je Nacionalna Strategija zaštite okoliša [6] koja je izraz nastojanja da se rastuća svijest o potrebi zaštite okoliša Republike Hrvatske pretvori u jasan, cjelovit i dugoročan koncept. Ona polazi od nedvojbene potrebe da se stanje okoliša u Republici Hrvatskoj unaprijedi, te opredjeljenja da se to može ostvariti dogradnjom postojećeg sustava zaštite okoliša i pripravljanje za izazove koji su pred nama: usmjeravanje ka održivom razvoju, ulazak Republike Hrvatske u dugotrajan i zamršen proces europskih integracija, uspostave cjelovitog sustava praćenja i ocjene stanja okoliša, zaštitom nekih dijelova teritorija, osobito Jadranskog mora, te ućiniti sve potrebno da se prilagodimo klimatskim promjenama i uvođenju novih tehnologija. Strategija zaštite okoliša pokušava odgovoriti na pitanje što valja činiti da se postavljeni ciljevi ostvare s postojećim resursima? Samo Program zaštite okoliša Republike Hrvatske, utemeljen na nekoj dogovorenoj strategiji, može tu strategiju oživjeti i ponuditi odgovore na druga važna pitanja: kako to ostvariti, čime i do kada? Sastavni dio svakog poglavlja Strategije su planovi djelovanja na okoliš koji su u obliku tablice u kojoj su navedeni cilj, mjera, razina djelovanja, ciljne skupine, odgovorni nositelji, rok, veza sa drugim poglavljima te veza s EU-ovim smjernicama i/ili međunarodnim obvezama.

Zaštita pojedinih sastavnica okoliša koje uključuju zaštitu tla i zemljine kore, zatim zaštitu prirode, šumskog područja, voda (uključujući podzemne i površinske vode) te zaštitu mora i obalnog okoliša kao i zaštita od štetnih utjecaja na okoliš (zaštita od GMO proizvoda, buke, zaštita od ionizirajućeg i nuklearnog zraćenja, svjetlosnog onečišćenja, utjecaja kemikalija te gospodarenje otpadom) pobliže su određene i propisane uredbama i planovima koje propisuje Vlada Republike Hrvatske i pravilnicima koja propisuju Ministarstva.