1. Uvod

U životu odrasle osobe emocije imaju veliku ulogu, a njihov značaj u razvitku deteta je još veći. 
One su propratni doživljaji drugih stanja i procesa, ali su i motiv i pokretač ponašanja. Ako su 
česte   i   intenzivne,   negativne   emocije   mogu   se   pojaviti   ozbiljne   smetnje   u   psiho-fizičkom 
razvoju, a mogu uzrokovati i ozbiljna psihosomatska oboljenja. Pravilan emocionalni tretman 
dece   i   omogućavanje   da   doživljavaju   pozitivne   emocije   u   velikoj   meri   doprinosi   njihovom 
sveobuhvatnom razvoju ( Manojlović, Mladenović 2001).

1

2.EMOCIJE

Ljudi nisu samo racionalna bića koja svoje postupke i želje sprovode samo na osnovu umnog 
mišljenja i zaključivanja. Mnogi postupci su izazvani i drugim činiocima, kao što su emocije ili 
osećanja. Emocije se mogu definisati kao doživljaj našeg vrednovanja i   subjektivnog odnosa 
prema stvarima, ljudima, događajima, i prema sopstvenim postupcima. 

Emocija   je   uvek   reagovanje   bića   na   neko   zbivanje.   Zbivanje   se   opaža   i   izaziva   osećanja. 
Osećanja se javljaju u situaciji kad biće proceni da se dešava nešto značajno i važno. Ono što su 
refleksi za telo to su emocije za psihu ( Milivojević 1993. ).

Zoran Milivojević daje definiciju emocija: „Emocija je reakcija subjekta na stimulus koji je 
ocenio kao važan, a koja visceralno, motorno, motivaciono i mentalno priprema subjekat za 
adaptivnu aktivnost.“ 

Postoji veliki broj izraza kojima se izražavaju osećanja i različiti doživljaji u kojima osećanja 
imaju bitnu ulogu. Postoje emocionalna stanja kao što su: radost, strah, žalost, ljubav, ljubomora, 
simpatija,   ponos,   stid,   briga,   strepnja   i   druga.   Emocije   su   u   toku   svog   razvoja   propraćene 
spoljnim   i   unutrašnjim   promenama.   Spoljni   znaci   emocija   su:   izraz   lica,   telesna   napetost, 
glasovne   reakcije   i   slično.   Unutrašnji   pratioci   su   karakteristične   promene   u   radu   pojedinih 
organa. Kod snažnih emocija javljaju se promene kod disajnih i probavnih organa i u radu 
žlezda. Kao posledica nekog emocionalnog stanja može da se javi kod čoveka crvenilo ili bledilo 
lica, smeh, plač, povlačenje u stranu ili približavanje, zagrljaj ili napad i tako dalje. 

Emocije se kod dece javljaju veoma rano, u početku su još ne diferencirane. Sa razvojem deteta 
njegove emocije se ispoljavaju na određen način. Kako se dete razvija i njegove emocije sed  sve 
više diferenciraju. Kod odraslog čoveka na emocionalne reakcije dosta utiče iskustvo ( osobe, 
predmeti, događaji iz života ).

2.1. RAZVOJ EMOCIJA

Čovek ima bogat emocionalni život. Postavlja se pitanje, da li čovek nasleđem donosi na svet sve 
emocije   koje   se   kod   njega   javljaju   ili   se   one   stiču   u   toku   života.   Raznim   ispitivanjima   i 
razmatranjima dolazi se do zaključka, da razvitak emocija zavisi od nasleđenih osnova i od 
iskustva i učenja.

Da bi se proverilo da li su određeni oblici ponašanja usled emocionalnih reakcija urođeni, to 
treba da se javi i kod dece koja nisu u mogućnosti da to ponašanje i nauče. Postoje deca koja žive 
u „prirodnoj“ izolaciji, jer su gluva ili slepa od rođenja. Ta deca su lišena doživljaja do koji se 
dolazi   slušanjem   ili   gledanjem.   Ipak   i   kod   te   dece   mogu   da   se   jave   emocionalne   reakcije 
istovetne sa reakcijama normalno razvijene dece.

2

background image

Želiš da pročitaš svih 11 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti