Univerzitet u Novom Sadu
Tehnicki fakultet“Mihajlo Pupin”
Zrenjanin
Seminarki rad
Predmet: Metodologija istrazivackog rada
Tema: Istrazivanje interneta
Mentor: Ljiljana Radovanovic
Student:Danijela Vojnovic
Inzenjerski menadzment 9/11
Zrenjanin,2013
SADRŽAJ
1.UVOD ..........................................................................................................................
2
2. INTERNET KAO DRUŠTVENI FENOMEN .......................................................
3
2.1 Virtualnost
............................................................................................................
4
3. METODOLOŠKI PRISTUPI I METODE
ISTRAŽIVANJA CYBER ZAJEDNICE ............................................................... 6
4. METODOLOŠKE POTEŠKOĆE
U INTERNET ISTRAŽIVANJIMA ........................................................................
8
5.ZAKLJUČAK O ISTRAŽIVAČKIM
PERSPEKTIVAMA INTERNETA ..........................................................................
10
LITERATURA ..............................................................................................................
12
1
2.Internet kao drustveni fenomen
Bavljenje znanstveno-istraživačkim radom podrazumeva bavljenje znanjem, a kako je znanje
zapravo skup informacija, sasvim je razumljivo kako ozbiljnijeg znanstvenog (fundamentalnog i
primenjenog) istraživačkog rada nema bez intenzivne upotrebe tako bogatog "rezervoara" informacija
kao što je Internet. No, danas već Internet postaje predmetom znanstveno-istraživačkih projekata i
pretvara se u značajan, ne samo tehnološki, već i politički, ekonomski, psihološki, sociološki ili
jednom riječju -
društveni fenomen
. Znanstvenici i istraživači bave se Internetom u svojim
magistarskim radovima, doktorskim disertacijama, a u posljednje doba brojne znanstvene rasprave i
skupovi, monografije i eksperimenti ga fokusiraju kao zanimljivu i relevantnu pojavu, vrednu truda,
vremena i angažmana.
Dakle, kao da je Internet dualne prirode: s jedne strane, on je izvor informacija potrebnih u
znanstvenim istraživanjima, dok se s druge strane, sam tretira predmetom znanstveno-istraživačkog
rada. Stoga smatramo nužnim ceniti njegove potencijalne učinke, koje je nužno i korisno istraživati.
Ali, današnja društvena uloga Interneta poprilično je kontroverzna. Nesumnjivo je njegova pomoć
istraživačima dragocjena i velika, ali znanstvenici se moraju i dalje u velikoj mjeri oslanjati na svoj
um, intuiciju i ruke. Nerijetko je poimanje znanosti kakvo nameću pretraživači,odnosno pojedinci koji
ih razvijaju, u velikoj mjeri konzervativno. Znanstvenim temama smatra se ono što se odnosi na
klasične znanosti, poput filozofije, astronomije, medicine, itd. Suvremenije znanstvene discipline
uglavnom su diskriminira-ne i "skrivene" iza nekih drugih (nelogičnih) odrednica. Metode
pretraživanja ugrađene u pretraživače još su uvijek "pregrube", nedovoljno sofisticirane.
Nove generacije inteligentnih pretraživačkih alata verovatno će rešavati taj problem
primenom složenijih logičkih metoda, poput asocijacije, razložnog zaključivanja, analogije i
sličnih.Doduše, Panian obrazlaže daje "...zadatak znanstveno-istraživačkog rada otkrivanje novoga,
onoga što je još nepoznato, pa se ne može ni očekivati da to novo postoji u Internetu, u kojem postoji
samo ono što se već dogodilo i što je već netko ranije spoznao, otkrio ili predvidio." (Panian, 2000,
184). Zato autor procenjuje da će "...znanstveno-istraživački rad uvijek biti 'put u nepoznato' kojemu
ni puno savršenija inačica od današnjeg Interneta neće moći biti od presudne pomoći.To je naprosto
sudbina, 'karma' ili 'usud' znanstvenika i njihova rada." (Panian, 2000, 185) U ovom tekstu raspravi
ćemo o tematici kojom su istraživači najviše zaokupljeni i zašto? Pitamo se je li moguće klasičnu
metodologiju i tradicionalne metodološke principe, postulate, procedure i tehnike, primjeniti na
proučavanje Interneta kao suvremenog medijskog (i društvenog) fenomena. Uostalom, trenutno su
vrlo učestale rasprave o nedostacima Interneta, te opasnostima što ih on sa sobom (do)nosi.
Multimedijska mreža Internet izrasla je u globalnu, planetarnu mrežu čiji je uticaj tako
značajan da je 1991. godine proglašena, tvrdi Panian, "opstm dobrom čovečanstva", poput vode,
zraka, šuma, itd. (Panian, 2000, 15). Takođe, Internet se smatra i poslednjim korakom u osvajanju
prostora ljudske slobode. "Prividi koje Internet stvara su, barem iz ovozemaljske perspektive, gotovo
potpuni - čovek stvarno deluje u nestvarnoj situaciji,on interaktivno komunicira s apstraktnim
‘sugovornikom’, plaća robu ili usluge virtualnim novcem, kupuje materijalna dobra naručujući i
plaćajući njihov privid, sudjeluje na konferenciji istodobno s ostalim sudionicima koji ništa ne znaju
jedan o drugome i raštrkani su posvuda u svijetu." (Panian, 2000, 9) Čovjek je pojavom Interneta
zakoračio u svijet virtualne stvarnosti, u kojem uobičajena, klasična, fizikalna merila i zakoni ne vrede
i u kojemu je prostor njegove slobode (prividno) bezgraničan. Internet postaje osnova fenomena
virtualne stvarnosti, jer ljudska imaginacija stvara predodžbe o nečemu što nije u danom trenutku
dostupno osetilima konkretne osobe, već poprima sva obeležja prividne stvarnosti. Tako Internet
"...menja prostorne i vremenske odnose među pojavama." (Panian, 2000, 10) Vremenske su zone i
prostorne udaljenosti u Internetu nepoznanica. Jednom kad se prihvate zakonitosti digitalnih
komunikacija i virtualnih prostora, sve postaje sada i ovdje. Uz korišcenje Interneta sve se pojave bilo
gde na planeti približavaju na gotovo nultu udaljenost. Prostorne udaljenosti, vrijeme i brzina više ne
predstavljaju konkurentske prednosti. Sada prednosti proizlaze isključivo iz znanja,
veština,kreativnosti i volje da se nešto učini.
3
