SEMINARSKI RAD

Iz predmeta:Opšta andragogija

TEMA: RAZLIKE IZMEDJU DECE I 

ODRASLIH U SITUACIJI UČENJA - 

KOGNITIVNA PERSPEKITVA

Mentor: Miomir Despotović

Student:                               Katarina Petrović

Broj indeksa:                                       AN 12/4

Beograd, 2013. god

Potvrđujem da su izvori koje sam koristio/la prilikom izrade eseja navdeni u tekstu eseja 
kao i u spisku literature i da je ostatak rada moj lični tekst. Dužina eseja ne prelazi 
granicu od 2 500 reči.

2

background image

1. UVOD 

Proces učenja kod individue jasno dovodi do promena koje podrazumevaju promene u 

mentalnom  (unutrašnjem)   ili   spoljašnjem   ponašanju   (motorno   učenje,   veštine). Proces 

učenja   ostavlja   tragove   u   mozgu   koji   se   prepozanju   kao   iskustva   ličnosti,   što   je 

karakteristično za sve individue podvrgnute procesu učenja. Ono što je različito kod 

svake individue kada je učenje u pitanju jeste koliko će naučeno dugo da traje i to varira 

u zavisnosti od toga da li su u pitanju deca ili odrasli, i od namere učenja. 

Sam proces učenja baziran je na pamćenju odredjenih relevantnih činjenica o predmetu 

učenja,   tj.   O   gradivu   na   koje   se   učenje   odnosi.   Upravo   to   dovodi   do   razlikovanja 

kratkotrajnog   i   dugotrajnog   učenja   kao   razlikovanja   kratkoročnog   i   dugoročnog 

pmaćenja.

1

  

U praksi postoji veliki broj različitih vidova učenja, ali gledano sa aspetka dece i odraslih 

ona   su   različito   doživljavana.   Ali   se   ponekad   dešava   da   i   odrasli   i   deca   učenje 

doživljavaju isto. „U jednom istraživanju je otkriveno da i mladi i odrasli vide učenje kao 

rešavanje   problema   i   kao   memorisanje.“   (Bereiter,   C.   and   Scardamalia,   M.   1909). 

"Najveća   razlika   između   odraslih   i   dece   je   u   tome   da   su   odrasli   više   zarobljeni 

shvatanjem   učenja   kao   puta   ka   ostvarenju   predominantnog   cilja,   dok   se   deca   više 

fokusiraju na aktivnost učenja nego li na rezultate učenja"(Claxton, G.; 1996). 

Ovde jasno vidimo da je u pitanju motivacija za učenje koja je daleko različita kod dece i 

kod odraslih.  Kako bi se mogla razumeti kongitivna perspektiva učenja potrebno je reći 

da   je   kognicija   –   saznanje   po   svojoj   suštini   odredjeni   proces   sa   čijim   odvijanjem 

individua dolazi u posed i shvata svoje okruženje, i spoznaje u sebi znanje koje proces 

učenja donosi,  a koji  se odvija se kroz opažanje, pamćenje, učenje, imaginaciju, otkrića, 

mišljenje,   suđenje,   upotrebu   jezika   i   druge   psihološke   procese.   Kada   se   govori   o 

kongitivnoj perspektivi učenja samo saznanje nemoguće je odvojiti od ostalih dimenzija 

1

 Članak Radmila Grujičić : http://www.psihologija.autentik.net

4

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti