“Ana Karenjina”

UVOD

Pisac ovog vanvremenskog dijela ”Ana Karenjina” Lav Nikolajevič Tolstoj se ne bavi samo tragedijom jednog od glavnih likova (Ane Arkadijeve) već je on pri pisanju samog djela vršio realističko prikazivanje društva Rusije 70-ih godina 19.vijeka.
Lav Nikolajevič Tolstoj je rođen 1828.godine.Potiče iz stare aristokratske(grofovske) porodice,ali nije držao ni do aristokratskog porijekla,ni do aristokratskih prava; uvijek je bio naklonjen narodu,volio ga je,trudio se cijeloga života da mu pomogne.Rođen je na grofovskom imanju u Jasnoj Poljani,tu je proveo najveći dio svoga života,a umro je na željezničkoj stanici Astapovo 1910.godine,pošto je od kuće krenuo po nevremenu u osamdeset drugoj godini.Ljubav prema ljudima je njegova najbitnija osobina,posebno ljubav prema običnom čovjeku,prema seljaku, kmetu,prema ruskom narodu.Napustio je studije,došao u Jasnu Poljanu i počeo da se bavi seoskim poslovima na imanju.Oslobađao je svoje kmetove,dijelio im zemlju,pomagao ih,podigao školu za seljačku djecu,pisao knjige.Pedagoški rad bio je jedna od njegovih najvećih preokupacija.
Tolstoj je za života stekao svjetsku slavu.Počeo je da piše u 24-oj godini i za šezdesetak godina stvorio je obiman književni opus.Jubilarno izdanje cjelokupnih Tolstojevih djela (1928-1958)obuhvata 90 tomova.Autobiograska proza „Dijetinjstvo“(1852),“Dečaštvo“ (1855). Među najpoznatijim pripovijetkama izdvajaju se „Sevastopoljske priče“(1855),“Smrt Ivana Iljiča“ (1856), zatim romani : „Porodična sreća“(1859), “Kozaci“(1852),“Rat i Mir“(1869),“Ana Karenjina“(1887).
Bio je stalno protiv nepravde i siromaštva. Ličnim primjerom pokazao je kako treba brisati staleške razlike.Zbog takvih stavova došao je u sukob sa plemstvom,vlastima,crkvom i porodicom.On je ozlojeđen nepodnošljivim razlikama u društvu;na jednoj strani su oni koji gladuju,a na drugoj su oni koji ništa ne rade,a žive u izobilju.Tolstoj kaže:“Okupili se zločinci koji su opljačkali narod,nakupili vojnika i sudija da štite nijihovu orgiju i piruju.Narodu ne ostaje ništa drugo nego da opljačkano uzme nazad“.
Tolstoj smatra da je porodica najbitniji činilac društva. On sve ove novonastale situacije koje su uzrokovane istorijskim događajima tog perioda i koje mijenjaju rusko društvo na prelazu iz feudalizma u kapitalizam upravo pokušava da prikaže i vjerno piše na primjerima dobre, tj. srećne i nesrećne porodice.
On piše članke i traktate o aktuelnim društvenim pitanjima:„Pa šta da radimo“,“O gladi“,“U čemu je moja vjera“.Godine 1908.piše traktat“Ne mogu da ćutim“.Roman “Vaskrsenje“ je konačan obračun sa vlašću,plemstvom i crkvom.Crkva ga je isključila iz svojih redova i anatemisala ga.