Boje u prostoru

Teorija boja
Čovjek razlikuje oko 7500000 boja i njihovih nijansa koje dijelimo na akromatske i kromatske (šarene) boje. Akromatske boje se razlikuju po svojoj svjetloći, a kromatske se razlikuju po tri dimenzije – obojenost (ton boje), svjetloća i zasićenost (punoća, čistoća). Tonove zasićenih boja pokazuje duga, a zavise o frekvenciji svjetlosnih valova. Svjetloća boje ovisi o svjetlosnoj energiji i frekvenciji, no na svjetlinu boje također utječe i okolina podražaja boja. Zasićenost (saturacija) boje ovisi od sastava svjetlosnih valova – ako je svjetlost homogena i, u najboljem primjeru, sadrži valove iste valne duljine, tada kažemo da je doživljena boja zasićena. U slučaju heterogene svjetlosti doživljena boja je manje zasićena, a u krajnjem slučaju se promjeni u akromatske boje.
Kotač (krug) boja (The color wheel) temelji se na crvenoj, žutoj i plavoj boji. Prvi kružni dijagram razvio je Isaac Newton 1666. godine, a otad brojni znanstvenici i umjetnici proučavaju i dizajniraju brojne varijacije toga koncepta. Iako razlike u mišljnjima o valjanosti različitih oblika kruga boja i dalje izazivaju rasprave, mjerodavan je svaki krug ili kotač boja koji predstavlja logično posložen slijed boja.

U tradicionalnoj teoriji boja primarn boje su crvena, žuta i plava i one se ne mogu dobiti miješanjem bilo koje kombinacije drugih boja, no sve druge boje mogu biti dobivene iz te tri.
Sekundarne boje su zelena, narandžasta i ljubičasta i dobivaju se miješanjem primarnih boja, dok tercijarne (žuto-narandžasta, crveno-narandžasta, crveno-ljubičasta, plavo-ljubičasta,
plavo-zelena i žuto-zelena) nastaju miješanjem primarnih i sekundarnih.

Harmonija boja
Harmoniju definiramo kao ugodan poredak dijelova, bilo muzike, poezije, boje ili bilo čega drugog. Kod vizualnih iskustava, harmonija je nešto ugodno oku. Ona zaokuplja osobu koja
gleda i stvara unutrašnji osjećaj reda i ravnoteže u vizualnom iskustvu. Ako nešto nije harmonično kažemo da je ili dosadno ili pak kaotično. Jedna krajnost je vizualno iskustvo koje je toliko blijedo da osoba koja gleda nije zaokupljena (ljudski mozak odbacuje informacije koje nisu interesantne /under-stimulating/), dok na drugoj strani postoji vizualno iskustvo toliko prepuno i kaotično da je u njega nemoguće gledati (ljudski mozak odbacuje ono što ne može organizirati i razumjeti). Vizualizacija zahtjeva prisustvo logičke strukture.
Harmonija boja daje vizualnom podražaju smisao poredka. Zaključak toga jest da krajnja uniformnost vodi ka pomanjkanju podražaja, dok prevelika složenost uzrokuje prekomjeran podražaj. Harmonija jest dinamička ravnoteža tih krajnosti.

Principi stvaranja harmonije
Shema temeljena na sličnim bojama
Slične (analogne) boje su bilo koje tri boje koje se nalaze jedna do druge u 12-dijelnom kotaču boja – u ovom primjeru su to žuto-zelena, žuta i žuto-narančasta. Najčešće prevladava
jedna od te tri boje.