Caj

1. Uvod

Čaj je svaka sirovina ili gotov proizvod od kojeg se vrlo jednostavnim prelijevanjem vrelom vodom dobije napitak. Prodaje se u raznim pakovanjima i različitim oblicima te stupnjevima tehnološke dorade. Važno je napomenuti da pod nazivom čaj podrazumijevamo dva osnovna tipa, s obzirom na vrste sirovina i zakonodavstvo.
Čaj ili pravi čaj čine listići ili lisni pupoljci čajeva (vrsta Thea sinensis ili Camellia sinesis po novoj nomenklaturi), a prema tehnološkoj obradi sirovine razlikujemo crni čaj (fermentirani) i zeleni čaj (nefermentirani). Pravi čaj proizvod je izrađen od sušenih listova ili lisnih pupoljaka čajnog grma ili drveta čajavca.
Ostali čajevi – biljni, voćni ili mješavine bilja i voća (ili, kako ih propisi nazivaju, domaći čajevi) biljke su ili voćne sirovine od kojih se dobiva čaj. Uz naziv “domaći čaj” obavezno je specificirana vrsta sirovine od koje je čaj izrađen (menta, kamilica, šipak, voćni). Zato ime “domaći čaj” ne znači da je proizveden isključivo od domaćeg bilja ili voća.

Camellia sinensis-čaj
2. Uzgoj čaja
Biljka čajevac višegodišnji je uvijek zeleni grm ili malo drvo koje uspijeva u suptroskim i tropskim predjelima. Najbolje uspijeva u Indiji (koja je ujedno i najveći proizvođač čaja na svijetu), Sri Lanki (Ceylon), Kini, Japanu, a uzgaja se mnogo i u Istočnoj Africi, Indoneziji i Rusiji. Unutar porodice čajeva postoji razlika između kineskog čajevca (Thea sinensis ili Camellia sinesis po novoj nomenklaturi) i asamskog čajevca (Thea assamica). Čaj čine zapravo mladice čajnoga grma koji u plantažnom uzgoju doseže visinu od 1 do 1, 5 m. Tako se postiže brz rast mladica, pa grm daje nove listove nekoliko puta u godini. Lišće čaja bere se kad je biljka stara četiri godine, i to za kišnih dana, prosječno četiri berbe na godinu. Najvažnije je kako se postupa s čajem nakon berbe. Dug je put od svježe ubranih listića zelenog čaja (osjetljive vrste beru se u rukavicama) do pakiranog čaja za upotrebu. Najprije listovi moraju uvenuti, pri tome gube vlagu i postaju gipki, što je preduvjet za obradu, tj. za valjanje, pri čemu se zeleni listići lome. Sok koji izlazi iz staničnog tkiva povezuje se s kisikom iz zraka pa dolazi do fermentacije. Razvijaju se eterična ulja koja čaju daju posebnu aromu. Zatim se čaj dalje prerađuje. Ovako fermentiran čaj je tzv. crni čaj, a nefermentirani je tzv. zeleni čaj kod kojeg listići ostaju zeleni. Postoji i treća vrsta čaja prema postupku sušenja i fermentacije – tzv. oolong, koji nastaje polufermentacijom i ima karakteristike i zelenoj i crnog čaja.
Poslije se čaj sortira po veličini i uz pomoć sita posebne konstrukcije dobiva se:
• najkvalitetniji dio čaja – bulk
• kvalitetan dio čaja – fines
• čajna prašina – dust

Plantaža čaja
3. Historija čaja

-Čaj je napitak poznat već nekoliko hiljada godina. Naziv čaj potiče od kineske riječi “ČA” ili “TSA”.Čaj je vjerovatno porijeklom iz Asama i ostrva Hajnana u Kini. Prema jednoj legendi, kineski car Shen-Nong otkrio je tajnu pripreme ovog napitka prilikom jednog od svojih mnogobrojnih lovačkih izleta godine 2737. pne. Kada je htio prokuhati nešto riječne vode u posudu na vatri mu je vjetar donio jedan list sa stabljike čaja koja je tu u blizini rasla. Voda u posudi je brzo promijenila boju i do careva nosa je došao neobičan i njemu nepoznat miris. Radoznalo je popio nekoliko gutljaja tekućine i bio je oduševljen aromom.
-Ipak, vjerojatno prvi svakodnevni uživatelji pijenja čaja su bili budistički monasi koji su ga koristili kao napitak meditacije koji pospješuje tjelesni mir i budi duševnu energiju. Zbog toga je svojevremeno čaj bio uzgajan uglavnom u vrtovima budističkih samostana.
-Od 19.stoljeća gajenje čaja se proširilo po mnogim tropskim predjelima: u Indiji,Cejlonu,javi,Sumatri,Rusiji, Brazilu. Posljednih nekoliko decenija počelo se gajiti u Africi,Australiji i područijima oko Sredozmnog mora. U Evropu je prenesen sredinom 16. stoljeća prvo kao lijek, a najviše su ga uvozili nizozemski trgovci čime su doprinjeli širenju upotrebe čaja u Nizozemskoj i Engleskoj. U Englesku je uvezen 1665.godine i sa oduševljenjem prihvaćen. Međutim uživanje čaja raširilo se tek u 19. stoljeću, obzirom da je bio vrlo skup kao i šećer, i bio je privilegija samo povlašćenih i imućnih staleža. Na našim prostorima širenju čaja, kao napitka doprinjeli su Rusi nakon I svjetskog rata. Ali čaj još nije uspio da potisne prekomjerno uživanje crne kafe kod nas.