Tržište proizvodnje odjeće u Republici Hrvatskoj
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
TRŽIŠTE PROIZVODNJE ODJEĆE U REPUBLCI HRVATSKOJ
ZAVRŠNI RAD
Predmet: Tehnološka politika i konkurentnost
Mentor: Izv.prof.dr.sc. Tomislav Galović
Komentor:
Student: Martina Radić
Studijski smjer: Razlikovni program
Rijeka, 2023.
2
SADRŽAJ
SAŽETAK........................................................................................................................................4
ABSTRACT..................................................................................................................................... 5
1.UVOD............................................................................................................................................6
1.1.Problem i predmet istraživanja...............................................................................................6
1.2.Temeljna hipoteza.................................................................................................................. 6
1.3.Svrha i ciljevi istraživanja......................................................................................................7
1.4.Znanstvene metode.................................................................................................................7
1.5.Struktura rada.........................................................................................................................7
2.POVIJESNI RAZVOJ TEKSTILNE I ODJEVNE INDUSTRIJE HRVATSKE.........................8
2.1.Manufakturna proizvodnja tekstila.........................................................................................8
2.2.Stanje tekstilne i odjevne industrije u Hrvatskoj nakon 1991. godine...................................9
2.3.Osnovni podaci o tekstilnoj i odjevnoj industriji Republike Hrvatske i njihova važnost za
prerađivačku industriju Hrvatske................................................................................................. 9
2.4.Strojno šivanje, pojava mode i industrijska proizvodnja odjeće..........................................10
3.TRŽIŠTE PROIZVODNJE ODJEĆE U REPUBLICI HRVATSKOJ.......................................13

4
ABSTRACT
The Croatian textile industry did not restructure and modernize itself and thereby prepare for
global competition. Although it was treated as one of the most important Croatian industrial
branches before the Homeland War, the significance of the textile industry in the overall
processing industry, and subsequently in the Croatian economy, is decreasing. and the position of
the textile industry is getting worse - regardless of whether it is measured by the number of
companies, employed workers, realized income or newly created value. The problem is clearly
reflected in the weak international competitiveness of that industry, and in the form of a
registered negative foreign trade balance that the industry has continuously achieved since the
beginning of this century. A large part of Croatian textile production is focused on service
production, in which labor costs, economy of scale, quality and compliance with delivery
deadlines are primary evaluation criteria. And in terms of labor costs, Croatian textile production
cannot compete with that originating from Southeastern Europe, and especially from Asian
countries.
5
1.UVOD
U današnjim uvjetima proizvodnje odjeće i obuće ne postoje jedinstveni sustavi označivanja
odjeće i obuće. Označivanje odjeće i obuće u pravilu propisuje svaka država na temelju
nacionalnih antropometrijskih mjerenja koja se provode svakih deset do petnaest godina. U
industriji odjeće iznimno je važno razvijati i dopunjavati nacionalna obilježja veličina odjeće i
obuće s ciljem određivanja ukupnog broja veličina kako bi se zadovoljile potrebe što većega
broja potrošača. U interesu je proizvođača i potrošača da se sve vrste odjevnih predmeta
proizvode u skladu s određenim normama, odnosno u standardiziranim odjevnim veličinama. Još
od vremena industrijske revolucije i predstavljanja prve široko rasprostranjene konfekcijske
odjeće, odjevna industrija borila se s prisutnim kontradikcijama osiguravanja odjeće koja pristaje
unutar ograničenja ekonomskih i praktičnih sustava određivanja veličina odjeće za različite osobe
u nacionalnoj ili izvannacionalnoj populaciji. Razlike u tjelesnim dimenzijama europskog
stanovništva, zahtjevaju od istraživača, konstruktora i proizvođača u industriji prilagodbu i
optimiranje dovoljnog broja veličina odjeće, sadržanih u standardu, prema proporcijama,
tipovima i držanju tijela kako kod muškaraca, tako kod žena i dječje populacije.
1.1.Problem i predmet istraživanja
Problem istraživanja je koliko je konkurentno i inovativno tržište proizvodnje odjeće u Republici
Hrvatskoj.
Predmet istraživanja je analizirati konkurentnost i inovativnost poduzeća kod tržišta proizvodnje
odjeće.
1.2.Temeljna hipoteza
Temeljna hipoteza ovog rada je povezanost konkurentnosti poduzeća na tržištu proizvodnje
odjeće u Republici Hrvatskoj.

7
2.POVIJESNI RAZVOJ TEKSTILNE I ODJEVNE INDUSTRIJE
HRVATSKE
2.1.Manufakturna proizvodnja tekstila
Manufakturna se proizvodnja tekstila na tlu Hrvatske najprije pojavila u Dubrovniku krajem 14. i
početkom 15. stoljeća. Velika općinska radionica za pranje i bojadisanje sukna, koju je od
Dubrovačke Republike 1419. godine iznajmio Petar Pantela, može se smatrati prvom
manufakturom u Dubrovniku, u našim krajevima. Postojali su i mnogi drugi proizvođači sukna pa
se ta proizvodnja dosta raširila uz poticaj država (carine, oslobađanje uvoza sirovina od carina,
novčani poticaji i propisi, oznake o kvaliteti vune i sukna). Dubrovačka se proizvodnja sukna
održala kroz dva stoljeća, no s obzirom na to da je bila ovisna o uvozu sirovina i izvozu gotovih
proizvoda, s nazadovanjem dubrovačke trgovine postupno se gubi i iščezava u 17. stoljeću. U
ostalim krajevima Hrvatske nije bilo značajnije manufakturne proizvodnje tekstila sve do druge
polovice 18. stoljeća kada su razvoj manufaktura započeli podupirati car Karlo VI. i carica Marija
Terezija davanjem niza olakšica za otvaranje novih poduzeća. Tako je 1751. godine u Zagrebu
otvorena manufaktura sukna koja je, većinom, proizvodila sukno prosječne kvalitete za vojsku u
Vojnoj krajini, a kasnije je, zahvaljujući povećanju kapitala, omogućen dodatni razvoj
proizvodnje te je suknara počela proizvoditi i finiju robu za civilno stanovništvo te poslove
bojadisanja.
Najvažnije tekstilne manufakture u Hrvatskoj bile su u proizvodnji sirove svile za što je poticaj
dala carica Marija Terezija, a koja je pozvala lombardijskoga svilara Solengija da uvede svilarsku
proizvodnju u druge dijelove carstva. Tako se započelo s uzgojem svilca i 1767. godine u Požegi
je otvorena manufaktura za odmatanje svile iz čahura, a zatim i u Osijeku, Varaždinu, Zagrebu i
drugdje. Računa se da se oko 1841. godine, kada je svilarstvo imalo najveći opseg, uzgojem
dudovog svilca bavilo oko trinaest tisuća domaćinstava. Postojale su tri faze proizvodnje: prva u
seljačkoj kući gdje se uzgajao dudov svilac i dobivale svilene čahure, druga u filandama gdje su
se gušile ličinke u primitivnim kotlovima, a potom se sa svilenih čahura odmatala nit sirove svile
i treća u filatoriju gdje se sirova svila upreda u konac i predivo. U doba najvećega cvata
proizvodnje svile bilo je 46 filanda. Karakteristika je manufaktura u Hrvatskoj, koje su se razvile
i radile tijekom 18. i 19. stoljeća, da su, uz neke iznimke, proizvodile samo poluproizvode i
sirovine koji su slani u daljnju preradu u razvijenije dijelove austrijskoga carstva. Nasuprot tomu
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti