background image

UNIVERZITET ZA POSLOVNI  INŽENJERING I 

MENADŽMENT  BANJA  LUKA

Diplomski studijski program:

Seminarski rad:

IZRADA ANKETNOG UPITNIKA

(PRIMJER: UTICAJ RELIGIJE NA MLADE)

Mentor

background image

BANJA LUKA,  

SADRŽAJ

PREDGOVOR………………………………………………………………………………….3

UVOD…………………………………………………………………………….4

1. ISTORIJA RELIGIJE…………………………………………………………………5

1.1.Razni oblici religije………………………………………………………………….5
 2.Hrišćanstvo……………………………………………………………………………5
  2.1.Razni oblici hrišćanstva……………………………………………………………6

               2.2.Pravoslavlje………………………………………………………………………..7

   2.3. Rimokatoliciza…………………………………………………………………….7
   2.4.Protestantizam……………………………………………………………………..8
    2.5.Islam……………………………………………………………………………….8

3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA……………………………………………..9

3.1.HIPOTEZA ISTRAŽIVANJA……………………………………………………………………..9
 3.2.UZORAK…………………………………………………………………………………………..10
 3.2.1.ANKETA – UPITNIK…………………………………………………………………………..10

                

4

.  

ANALIZA REZULTATA I RASPRAVA O HIPOTEZAMA……………………17

              5.ZAKLJUČAK………………………………………………………………………..18

2

Page 3 is redacted
background image

UVOD

               Nastanak religije kao pojam vjerovanja veže se za postanak prvih ljudskih 
zajednica, još u praistoriji ljudi ,odnosno u vrijeme kada se nisu mogle objasniti 
većine   prirodnih   pojava.   Tada   su   i   nastali   začeci   religije   u   obliku   vjerovanja. 
Tadašnji   ljudi   su   te   prirodne   pojave   kasnije   uobličili   u   božanstva   kojima   su 
pridavali   veliki   značaj   u   obliku   nekih   primitivnih   rituala   i   obreda.   Sve   to   je 
prouzrokovalo nastanak raznih mnogobožačkih religija od kojih su neke i danas 
prisutne,   npr.   Hinduizam.   Kako   su   se   ljudska   saznanja   razvijala   tako   su   ljudi 
shvatali neke pojave koje se dešavaju u njihovom okruženju, s kojima žive i umiru. 
Ali   neka   pitanja   su   zauvek   ostala   otvorena   za   raspravu   kao   što   su:   postanak 

4

background image

čovečanstva i svega što nas okružuje i šta se dešava poslije smrti. Za ta pitanja se 
veže   i   nastanak   monoteizma   odnosno   vjerovanja   u   jednog   boga,   što   je   danas 
najaktuelniji oblik religije. Raznolikost religioznih uverenja i organizacija toliko je 
velika   da   teoretičari   nailaze   na   znatne   teškoće   u   postiznju   jedne   prihvatljive 
defiinicije. Na zapadu većina ljudi izjednačava religiju sa hrišćanstvom. To jeste 
verovanje u jedno vrhunsko biće koje nam zapoveda da se ponašamo na ovoj 
Zemlji na moralan način i obećava zagrobni život. Celokupna religija se ipak na 
ovakav   način   ne   može   objasniti   odnosno   definisati.   Karakteristike   koje   su 
zajedničke   svim   religijama   odnose   se   na   sledeće   elemente:   religije   uvek 
podrazumijevaju   postojanje   jednog   niza   simbola   kojima   se   izazivaju   osećanja, 
poštovanja i strahopoštovanja, zatim za religije su posebni obredi ili ceremonije u 
kojima učestvuje zajednica vjernika. Ovi elementi, medjutim, zahtijevaju daljnu 
razradu. U nekim religijama, na primer, ljudi vjeruju u " božansku silu " prije nego 
u personalizirane bogove. U drugim postoje figure koje nisu bogovi, ali se ipak 
poštuju (Konfučije i Buda). Činjenica je da je i religija promenjiva kategorija. U toku 
istorijskog razvoja i društvenih promjena, mijenjala se i sama doktrina unutar iste 
religije stvarale su se nove religije i same tripele promene i reforme, dolazilo je do 
ocepljenja od izvornih religija i pokušaja ekumenskog ujedinjenja. Mijenjala se i 
jačina   religijskog   uticaja,   rasprostranjenost   pojedinih   religija   kao   i   način 
ispoljavanja   religioznosti.   Možemo   se   upitati   da   li   zaista   uticaj   religije   u 
savremenom svetu slabi ili naprotiv jača.

1. ISTORIJA RELIGIJE

1.1. Razni oblici religije

5

Page 6 is redacted
background image

Svoje dogmatsko i moralno učenje hrišćanstvo crpe iz pisanih izvora, ili iz Sv. pisma 
Starog i Novog zavjeta, kao i iz drugih starih hrišćanskih spisa koji potiču od sv. 
otaca, i koji sadrže u sebi svjedočanstva o vjeri prvih hrišćana i o praksi stare 
Crkve, pa se to naziva Svetim predanjem. Doduše, o važnosti Sv. predanja i njegovoj 
obaveznosti ne slažu se svi današnji hrišćani. Ali u početku hrišćanske istorije, sve 
do 16. veka, do pojave protestanata, o tome nije bilo nikakvih ozbiljnijih sporova. 
Knjige   Sv.   pisma,   koje   hrišćani   priznaju   za   Bogom   nadahnuti   izvor   svoga 
dogmatskog i moralnog učenja, hrišćani dijele na starozavjetne i novozavjetne. One 
knjige koje su napisane prije Hrista sačinjavaju Stari zavjet, one koje su napisane 
posle Hrista sačinjavaju Sv. Pismo Novog zavjeta. O postanku tih knjiga opširno i 
naučno raspravlja starozavetna, odnosno novozavetna isagogika, a smisao njihove 
sadržine tumači egzegeza. Hrišćanstvo potpuno usvaja starozavjetnu dogmatiku, ali 
je   dopunjava   izvjesnim   elementima   koji   u   Starom   zavjetu   ili   nisu   dovoljno 
naglašeni, ili po prirodi stvari nisu ni mogli postojati.  

2

Zbog toga što hrišćanstvo 

usvaja   starozavjetnu   dogmatiku   i   etiku   izraženu   u   Dekalogu,   ono   sebe   smatra 
legitimnim   nasljednikom   i   produženjem   starozavjetnog   monoteizma,   samo 
dopunjenog   novim   otkrivenjima.   Hrišćanstvo   sebe   predstavlja   kao   ispunjenje 
starozavetnih mesijanskih nada i očekivanja. Kult u hrišćanskom monoteizmu se 
razvijao postepeno. Od skromnih molitvenih sastanaka po privatnim kućama „radi 
lomljenja hleba“, tj. radi svete tajne pričešća, kako je to bilo obavljano u apostolsko 
doba, pa do veličanstvenih hramova sa vrlo svečanim bogosluženjima. Danas u 
svijetu postoje mnogobrojni hrišćanski hramovi od kojih su mnogi prava remek-
djela arhitekture, vajarstva i slikarstva, o čemu nas opširno obaveštava istorija 
hrišćanske umetnosti. Osim toga u hrišćanskom bogosluženju je i muzika bogato 
primijenjena, tako da i u crkvenoj muzici ima remek-djela koja su komponovana 
baš za svrhu što što ljepšeg bogosluženja.

2.1. Razni oblici hrišćanstva

2

 Cvetković Ivan, Socijalizacija religije, 2007. G. Sarajevo (str. 34)

7