Emocionalna inteligencija

Pojava konstrukta emocionalne inteligencije u devedesetim godinama 20. vijeka izazvala je priličan broj kontroverzi u naučnoj javnosti, a to se dogodilo zbog spajanja dvaju isključivih psihologijskih pojmova – inteligencije i emocija, jer se na emocije gledalo, kao na nešto što onemogućuje racionalno razmišljanje i otežava kvalitetan rad. Upravo to je transformisalo pojam emocija u poslovnom svijetu iz negativnog konteksta u jedan od ključnih faktora upravljanja. Danas se posebna pažnja usmjerava na značaj emocija i emocionalne inteligencije u menadžmentu. Emocionalna inteligencija (eng. emotional intelligence; EI or EQ) predstavlja sklop više sposobnosti – sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i kontrole vlastitih, ali i tuđih emocija. U praktičnom smislu to znači biti svjestan svojih emocija i načina na koje one utiču na naše ponašanje, naročito u interakciji sa drugim ljudima. Generalno, postoji sedam različitih vrsta inteligencije, a emocionalna inteligencija je jedna od njih. Kako bi se utvrdio uticaj emocionalne inteligencije na poslovanje preduzeća, jako je bitno uočiti razlike između pojmova vođenja i menadžmenta iako se često upotrebljavaju kao sinonimi. Menadžment se smatra širim pojmom od vođenja, dok je vođenje samo jedna od funkcija menadžmenta.