Fenomen obrazovanja u radu,školovanje i princip andragogije u današnjem radu

1.0 UVOD

U promišljanju ovih fenomena (opće i stručno obrazovanje u konceptu cjeloživotnog učenja) i njihovih međusobnih odnosa  ukazuje se na različita shvaćanja i u tom smislu sagledavanja međusobnih odnosa između ova dva modaliteta jedinstvenog procesa. U tom smislu analiziraju se dimenzije obrazovanja kao mehanizma za prenošenje znanja o činjenicama, prenošenje određene slike čovjeka i to ne bilo koje slike nego one koju društvo prihvaća i odobrava i kao procesa prenošenja, zadobivanja i razvijanja sposobnosti da se znanje primjeni univerzalno po ljudskoj mjeri.
Obrazovanje tako teži  razvoju moralnih i ljudskih kompetencija da se ovlada sposobnošću da se misli jedino kako se to i može «svojom glavom» i radi temeljem stečenih znanja i kompetencija.  Povezivanje općeg i stručnog obrazovanja je nužnost društva koje uči i koje je povoljna sredina u kojem je obrazovanje u funkciji osobnog razvoj pojedinca i razvoja i prosperiteta društva.

Najčešća objašnjenja fenomena obrazovanja jeste da obrazovanje može povećati opće standarde življenja, znanja i svjesnosti, ali u isto vrijeme ono može utjecati na klasne, spolne i etničke podjele u društvu.
Bez obzira na pokušaje samog obrazovnog sustava da obezbijedi jednakost obrazovnih prilika, djeca jednakih sposobnosti iz različitih etničkih skupina, različitih spolova i socijalnih klasa još uvijek ne ostvaruju jednak uspjeh u obrazovanju. Koliko god se ovaj problem promatra u okviru fenomena obrazovanja, obrazovanje samo ne može ga riješiti.
Ovim se ne želi reći da obrazovanje samo ili same škole ne prave razliku, one to rade, ali razlike koje one prave ne doprinose značajno makro-obrascima promjena i značajno ne utječu na odnose između skupina.

Svaka nauka nastoji da sa svog stanovišta objasni koncepciju i suštinu potreba. Andragogija, koja za predmet svog proučavanja ima obrazovanje i učenje odraslog čovjeka, interesuje se za suštinu i razvoj obrazovnih potreba i njihovo i njihovo što potpunije teoretsko utemeljivanje. U okviru potreba kao teorijskog konstrukta andragogije javljaju se neka značajna naučna pitanja: šta su i kako se shvataju obrazovne potrebe u andragogiji, koji su valjani kriterijumi klasifikacije obrazovnih potreba, kakva je socijalna i individualna suština obrazovnih potreba. Sva ova pitanja čine područje za teorijska razmatranja u androgogiji.
U andragogiji, i u drugim društvenim naukama različito se pristupa određivanju pojma potrebe. Više autora ukazuje na činjenicu da je obrazovne potrebe teško odrediti, jer one ne predstavljaju vidljivi efekat, već teorijski konstrukt i njihovo određenje zavisi od teorijske i filozofske pozicije pojedinog autora.
Razloge zašto je obrazovne potrebe teško odrediti vidimo u činjenici što one» predstavljaju jednu određenu obrazovnu situaciju u kojoj se prepliću svi elementi relevantni obrazovanju«