Aristotel se bavi etikom u svom delu “Nikomanova etika”. Svaki čovek po svojoj prirodi teži sreći. Etika ispituje mogućnosti da tu sreću postignemo. Čovek može da bude srećan samo ukoliko  razvije svoju specifičnu prirodu a to je razum i to na dva načina: teorijski i praktično. Zbog toga postoje dva tipa vrlina:

  • Etičke vrline
  • Dijanoetičke vrline (dijanoja = razum)
  1. Etičke vrline su praktične, odnose se na ljudsku praksu, delatnost. One su vrline volje. Mi svojom voljom biramo svoju delatnost, praksu. One se postižu na taj način što se volja usmerava ka principu mere (zlatne sredine). To je sredina između preterivanja i zaostajanja za principom mere.
Prijavi se