Funkcionalizam

Uvod

Funkcionalizam se u Europi pojavio u 19. stoljeću a razvili su ga u dominantnu teorijsku perspektivu sociologije američki sociolozi u 20. stoljeću. Od 1960-ih godina njena popularnost opada zbog kritika kao i zbog konkurentnih perspektiva za koje se čini da daju bolja objašnjenja a djelimično i zbog promjena u modi. Funkcionalisti smatraju da su razni dijelovi društva međusobno povezani i zajedno čine cjelokupan sistem. Funkcionalistička teorija započinje opažanjem da je ponašanje u društvu strukturisano. Odnosi između članova društva organizovani su pomoću nekih pravila i društveni odnosi zato imaju obrasce i ponavljaju se. Društveni sistem ima određene temeljne potrebe koje moraju da se zadovolje da bi opstali funkcionalni preduslovi. Budući da je društvo sistem mora da postji određeni stepen integracije njenih dijelova. Minimalni stepen integracije je funkcionalni preduslov društva. Napredak društva se postiže održavanjem reda, a red i stabilnost su omogućeni vrijednosnim konsenzusom. Predstavnici funkcionalizma su: Emil Djurkhajm, Herbert Spenser, Tolkot Parsons, Robert Merton, Bronislav Malinovski.
Pojam funkcionalizma

Funkcionalizam je svakako najuticajnije stanovište u savremenoj sociologiji. Funkcionalizam u centar poosmatranja ne stavlja čovjeka nego društveni sistem. Funkcionalizam ima dugu tradiciju u sociologiji- začetke te teorije nalazimo već u 19-tom stoljeću u djelima osnivača sociologije A. Comtea, H. Spencera te E. Durkheima. Kao cjelovita teorija, funkcionalizam nastaje u Americi u prvoj polovici 20-tog stoljeća. Glavni predstavnik je Talcott Parsons (1902.-1979.).

Temelji funkcionalizma počivaju na nekoliko važnih ideja samih osnivača sociologije:

• Od KONTA je preuzet stav o socijalnoj harmoniji i stabilnosti poretka kao poželjnom stanju društvenog života.
• Od SPENSERA je preuzet pojam funkcije kao korisne uloge djela (organa) u cjelini (društvenom sistemu, shvaćenom kao jedinstveni organizam).
• Od DIRKEMA je preuzeta ideja o prevlasti cjeline (kolektivne svijesti) nad dijelovima (pojedincima kao nosiocima društvenih uloga) i značaju društvenih ustanova za funkcionisanje sistema.
• Od VEBERA je preuzet stav o kulturnom konsenzusu oko osnovnih vrednosti i ciljeva kao glavnom uslovu za racionalno delovanje modernog društva. Sam pojam „društvenog delovanja“ od Vebera je preuzeo najpoznatiji funkcionalista