Tehnologija proizvodnje celuloze i papira

Suvremena proizvodnja papira
Tehnologija proizvodnje papira i kartona pripada vrlo složenim tehnologijama. Sastoji se od velikog broja tehnoloških operacija i procesa, koji su grupirani u veće  skupine, kao što su: priprema, odvodnjavanje, sušenje i dorada s dovršenjem. Na suvremenim je postrojenjima čitav tehnološki proces kontinuiran i to od unošenja sirovina i različitih pomoćnih sredstava, do nametanja gotovo suhe papirne trake.

Sirovine
Papir se proizvodi od celuloze, poluhemijske celuloze, različitih vrsta drvenjače (ali i od drugih vlaknastih sirovina), te uz dodavanje različitih pomoćnih sredstava kao što su punila, kejiva, te različite hemikalije i boje. Celuloza se proizvodi od različitih vrsta drva i jednogodišnjih biljaka. Za proizvodnju celuloze postoje različiti tehnološki postupci, kao što su sulfitni, sulfatni i drugi. U osnovi su hemijsko-termički procesi(koje zovemo kuhanje), a svode se na oslobađanje celuloznog vlakna od lingina, kojeg u drvnoj masi ima i više od 50%.
Sirovine koje se najčešće koriste su:

• Bijeljena celuloza
• Nebijeljena celuloza
• Poluhemijska celuloza
• Žuta slamovina
• Hemijska drvenjača
• Smeđa drvenjača
• Papirni otpaci

Pomoćna sredstva
Da bi se postigla određena svojstva papira, u vodenu suspenziju vlaknaste sirovine unose se i različita pomoćna sredstva. To su različita punila, ljepila i hemijski preparati. Definicija i tehnološka shema Unos označava omjer, odnosno udio različitih vrsta sirovina i pomoćnih sredstava. Vlaknaste sirovine suspendirane u vodi nazvat ćemo vlaknina. Zbroj masenih
udjela svih vrsta vlakana za neku određenu vrstu papira jest sastav ili kompozicija vlaknine. Pošto se u vlakninu dodaju i pomoćna sredstva (punila,keljiva,..) ta će se suspenzija nazvati papirovina.