Gimnazija „Visoko“ Visoko
Visoko, 2018.
MATURSKI RAD IZ GEOGRAFIJE
Tema: Hrvatska
Predmetni profesor: Učenik:
2
1. PRIRODNO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ
1.1.
GEOGRAFSKI POLOŽAJ
Hrvatska (Republika Hrvatska), država u jugoistočnoj Evropi, između Slovenije na
sjeverozapadu (duljina granice 667,8 km), Madžarske na sjeveru (355,5 km), Srbije na istoku
(317,6 km), Crne Gore (22,6 km) na jugoistoku te BiH na jugu odnosno istoku (1011,4 km);
obuhvaća 56 594 km². „Geografske koordinate krajnjih točaka: najsjevernija Žabnik, općina
Sveti Martin na Muri, 46°33′N i 16°22′E; najjužnija otok Galijula (palagruški otoci), 42°23′N
i 16°21′E; najistočnija Ilok 45°12′N i 19°27′E; najzapadnija Bašanija (rt Lako), 45°29′N i
13°30′E; najjužnija točka na kopnu je rt Oštra, općina Cavtat, 42°24′N i 18°32′E.“
1
Slika 1.
Položaj Hrvatske
1.2.
RELJEF
„Hrvatska je pretežno nizijska zemlja. Nizije (teren ispod 200 m apsolutne visine) zauzimaju
53,4% teritorija, brežuljci (200 do 500 m apsolutne visine) 25,6% teritorija, a gorsko i
planinsko područje (iznad 500 m apsolutne visine) 21,0% Hrvatske. Potkovast oblik teritorija
upućuje na važnost panonske i primorske cjeline, međusobno spojenih pretežno krškim
gorskim krajem.
Prva od tih cjelina obuhvata velik dio peripanonskog i manji dio panonskoga prostora, a
druga najveći dio istočnojadranskoga prostora s gotovo svim jadranskim otocima. Pretežno
1
http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26390#poglavlje25649
april, 2018.
4
To je područje uglavnom građeno od vapnenca i dolomita te jako rasjednuto (česti potresi) i
korodirano. Korozijom se pukotine u vapnencu proširuju i međusobno spajaju u mrežu
podzemnih šupljina i kanala koji mjestimično sežu do velike dubine i ispod morske razine;
voda izbija pod tlakom iz podmorskih „vrulja“
3
duž cijele hrvatske obale Jadrana.“
4
„Poniranjem vode duž rasjeda nastaju
jame
ili
ponori.
U njihovu se dnu javljaju stalni ili
povremeni vodeni tokovi, a neke su u cijelosti ispunjene vodom (Crveno jezero). U Hrvatskoj
je otkriveno oko 6000 jama. Najdublje jame nalaze se na Velebitu (Lukina jama – Trojama
1392 m; Slovačka jama, 1301 m; Patkov gušt, 553 m i dr.) i Biokovu (Stara škola, 576 m;
Vilimova jama, 572 m i dr.), a u znatnom broju ima ih u Gorskom kotaru (Stupina jama,
407 m i dr.), Lici (Balinka, 328 m i dr.) i dr. Erozijom i korozijom duž horizontalnih rasjeda u
krškom podzemlju nastaju
špilje.
Od mnogobrojnih špilja dužinom se ističu Đulin ponor–
Medvedica (16 396 m) u Gorskom kotaru, zatim Muškinja–Panjkov ponor (12 385 m) na
Kordunu te Veternica (7100 m) na Medvednici.“
5
Rijeke ponornice (Lika, Gacka, Mrežnica, Krbava, Otuča, Korenica, Ričica i dr.) poniru u
krškim pukotinama
(ponori).
Izdašna krška vrela, za razliku od slabijih izvora površinskih
tokova u nepropusnim stijenama, često opskrbljuju vodom cijeli tok neke rijeke u
kršu.
Ponikve
nastaju proširivanjem površinskih pukotina ili urušivanjem pokrova nad
podzemnim šupljinama. One često imaju ravno dno pokriveno
crvenicom
. Najveće su zavale s
ravnim naplavnim dnom
polja u kršu
(Ličko, Gacko, Krbavsko, Koreničko i dr.). Pokriveni
krš nastaje kada se preko krškog terena nataloži naplavljeni materijal koji zaštićuje kršku
podlogu od izravne površinske erozije i denudacije.
3
https://hr.wikipedia.org/wiki/Vrulja
april, 2018.
4
Dalibor Brozović, August Kovačec, Slaven Ravlić „Hrvatska enciklopedija“, Zagreb, 1999-2009., str. 103.
5
https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska
april, 2018.
5
1.3.
VODE
„Hrvatskoj pripada 31 067 km² Jadranskoga mora. Premda je zračna udaljenost od ušća rijeke
Dragonje do rta Oštre samo 526 km, dužina hrvatske obale iznosi 5835,3 km, od čega
kopnene 1777,3 km (30,5% ukupne obale), a otočne 4058,0 km (69,5%). Takav tip
razvedenosti svjetski je poznat kao
dalmatinska obala
(otoci, obalna crta i planine pružaju se
usporedno). Pred njom je 718 otoka i otočića, 389 hridi (uvijek iznad razine mora) i 78
grebena (ispod, u razini ili, za oseke, iznad mora). Stalno je naseljeno 50-ak otoka.
Na njima živi 120 625 st. (2011; bez dijela Trogira na otoku Čiovu), dok je 1991. bilo
127 485 st. Većina otoka nastala je izdizanjem morske razine nakon posljednje pleistocenske
glacijacije.“
6
„Rijeke pripadaju slivu Crnoga (62%) i Jadranskoga (38%) mora. Njihova razvodnica leži
10,4 km od obale Jadrana, jugozapadno od Mrzlih Vodica. Gotovo sve duže rijeke (Sava, Dunav,
Drava, Kupa, Una, Bosut, Korana) pripadaju slivu Crnoga mora. Imaju visok vodostaj zimi i nizak ljeti;
iznimka su Drava i Mura s visokim vodostajem u ljetnom dijelu godine i s niskim zimi. Prema
Jadranskome moru teku Mirna, Zrmanja, Krka, Cetina i Neretva, niz manjih rječica (Dragonja, Raša,
Rječina, Dubračina, Guduča, Jadro, Ljuta) kao i većina krških ponornica. Rijeke jadranskoga sliva
znatno su kraće od rijeka crnomorskoga sliva. Siromašnije su vodom, većega su pada i imaju malo
pritoka. Plovne su: Sava (446 km, u Hrvatskoj), Drava (151 km), Dunav (137 km), Neretva (20 km),
Zrmanja (10 km) i Kupa (4 km).“
7
Slika 3.
Rijeka Cetina
„Prirodna jezera leže uglavnom u primorju. Najveća su: Vransko jezero (30,7 km²) kraj
Biograda na Moru, Jezero (30,23 km²) kraj Metkovića, Prukljansko (11,1 km²) kraj Šibenika,
Vransko (5,8 km²) na otoku Cresu, Nadinsko blato (4,88 km²) kraj Benkovca, Baćinska jezera
6
Dalibor Brozović, August Kovačec, Slaven Ravlić „Hrvatska enciklopedija“, Zagreb, 1999-2009., str. 213.
7
http://maternjijezik-tirol.net/cms/rijeke-i-jezera-u-hrvatskoj
april, 2018.
