Uloga i značaj poslovne komunikacije u unapređenju poslovanja preduzeća u radio-difuznoj sferi
SPECIJALISTIČKI RAD:
ULOGA I ZNAČAJ POSLOVNE KOMUNIKACIJE U
UNAPREĐENJU POSLOVANJA PREDUZEĆA U RADIO-
DIFUZNOJ SFERI
2
SADRŽAJ
UVOD......................................................................................................................................... 3
1. ULOGA KOMUNIKACIJE KAO DETERMINANTE MENADŽMENTA
LJUDSKIH RESURSA U ORGANIZACIJI.........................................................................6
1.1 Komuniciranje kao faktor uspjeha preduzeća.............................................................6
1.2 Strateški značaj komuniciranja u preduzeću sa aspekta menadžmenta ljudskih
resursa....................................................................................................................................7
1.3 Tipovi komunikacije i njihova uloga u prevazilaženju problema u upravljanju
ljudskim resursima................................................................................................................9
1.4 Prepreke za efikasnu komunikaciju i metode komuniciranja..................................10
1.5 Upravljanje komunikacijama i unapređenje procesa komuniciranja.....................12
2. POJAM I KARAKTERISTIKE RADIO-DIFUZNIH DJELATNOSTI.......................14
2.1. Počeci regulacije radio-difuzije................................................................................... 14
2.2. Prednosti i razlozi uvođenja digitalnih radio-difuznih sistema...............................15
2.3. Proces prelaska sa analognih na digitalne radio-difuzne sisteme u Evropi............16
2.4. Trenutno stanje radio-difuznog sistema u Crnoj Gori sa osvrtom na stanje tržišta
usluga distribucije radio i televizijskih programa do krajnjih korisnika......................19

4
navedenoj organizaciji zadovoljni efikasnošću ostvarene međusobne komunikacije na svom
radnom mjestu ali i njihovim odnosom sa menadžmentom preduzeća.
Što se pomoćne hipoteze tiče, formulisana je na sljedeći način:
Za efikasno komuniciranje
neophodna je obuka i razvoj zaposlenih iz te oblasti kako bi se izbjeglo slanje neadekvatnih,
nepotpunih i neblagovremenih informacija.
Prenijeti informaciju na način da nas drugi razumiju predstavlja vještinu koja se ne
posjeduje samim tim što se posjeduje sposobnost izgovaranja i pisanja datih riječi. Efikasna
komunikacija omogućava bolje poznavanje članova organizacije, jaču timsku povezanost,
prijatnu organizacionu klimu kao i bolju međusobnu saradnju u organizaciji.
Postavljena hipoteza analizirana je putem intervjua na način da je postavljenim
pitanjima utvrđeno da li i u kojoj mjeri se sprovode obuke zaposlenih u oblasti komunikacije
kako bi se unaprijedile vještine u ovom procesu, te izbjeglo slanje neadekvatnih i nepotpunih
informacija prema menadžmentu službe i obrnuto. Takođe se željelo utvrditi koliko slobode u
komunikaciji pruža zaposlenima organizacija koja obavlja radio-difuzne djelatnosti, te kakvu
slobodu izražavanja sopstvenog mišljenja ima zaposleni u toj organizaciji.
U istraživanju su korišćena naučno–teorijska saznanja potkrijepljena relevantnim
međunarodnim i domaćim izvorima informacija i savremenom poslovnom praksom, te
obrađena različitim metodama istraživanja. Da bi rezultati bili što kvalitetniji pri izradi rada su
kao instrumenti istraživanja i izvori informacija korišćeni primarni i sekundarni izvori,
odnosno dostupna naučna i stručna literatura, podaci objavljeni u naučnim publikacijama i
časopisima.
Predmet rada
je analiza
uloge i značaja poslovne komunikacije u unapređenju
poslovanja preduzeća u radio-difuznoj sferi
.
Sa druge strane,
cilj
istraživanja jeste da se istraži stepen zadovoljstva zaposlenih kroz
uvažavanje njihovih stavova, mišljenja i inicijativa u komuniciranju i procesu donošenja
odluka. Takođe, utvrđeno je u kojoj se mjeri sprovode obuke
zaposlenih u ovoj oblasti kako
bi se izbjegla razmjena neadekvatnih, nepotpunih i neblagovremenih informacija, što je i
preduslov efikasnog komuniciranja.
Nakon obrade sekundarnih podataka iz empirijskog istraživanja i radova koji se bave
ovom problematikom, prikupljanja podataka posredstvom intervjua i njihove analize,
https://www.sgu.ac.jp/
5
prezentovan je uvid u postavljene hipoteze i omogućeno njihovo potvrđivanje/odbacivanje. U
pogledu zadataka istraživanja, i s tim u vezi analize postavljene hipoteze, u radu su, između
ostalog, korišćeni podaci iz eksternih izvora podataka.
Prilikom istraživanja i formulisanja rezultata korišćene su u kombinaciji naučne
metode analize i sinteze, kvantitativne metode, kvalitativne metode, komparativna metoda,
metoda apstrakcije, konkretizacije i metoda deskripcije.
Bazičnu dokumentacionu osnovu čine knjige i udžbenici stranih, kao i domaćih autora
koji se mogu pronaći u biblioteci Fakulteta.
U okviru tehnika prikupljanja podataka, koristiće se sljedeće tehnike: analiza naučne
dokumentacije, službeni izvori, evidenciona i operativna dokumenta relevantnih finansijskih
institucija. Takođe, osnovni instrument istraživanja predstavlja i raspoloživa savremena
literatura, publikacije i izvještaji koji se odnose na ovu tematiku.

7
rukovodilaca sa podređenima, oglasne table, publikacije, radio, televizija i drugo. Dakle,
komunikacija jeste jedan dvosmjeran proces između pošiljaoca poruke i primaoca, gdje
primalac informacije mora ne samo da primi već i da razumije poruku.
Komuniciranje je
proces razmjene poruka, odnos koji se među ljudima stvara pomoću znakova. Proces
komunikacije je vrlo složen i komplikovan, međutim, ono što je negativno u tom procesu je
činjenica da se podrazumijeva da svi znamo komunicirati. Međutim, to ne može biti istina, jer
sama činjenica da znamo govoriti i da govorimo istim jezikom, nažalost, ne podrazumijeva
činjenicu da znamo komunicirati
.
Cilj neverbalne komunikacije je prenošenje poruka i ideja od jedne osobe prema
drugoj bez upotrebe riječi. Komunikacija se smatra uspješnom ako primatelj u potpunosti
razumije značenje primljene poruke. U rastućem procesu globalizacije, uspješno
komuniciranje može biti veliki izazov. S obzirom na to da dolazimo iz različitih kulturnih
sredina, od kojih svaka ima drugačije običaje, za uspješno međunarodno poslovanje nije
dovoljno da dvije strane govore isti jezik. Potrebno je proučiti kulturne razlike koje
obuhvaćaju osobni prostor, načine pozdravljanja, kontakt očima, geste rukama, kimanje
glavom, dodir, odijevanje, orijentiranost na vrijeme, ali i poslovnu kulturu kao što su
ostavljanje napojnica i poslovno darivanje. Nerazumijevanje kulturnih razlika u ovim
područjima može biti velika prepreka u sklapanju posla. Iako su osnovni neverbalni znakovi
(ekspresije lica) isti u cijelom svijetu, mnogi oblici neverbalne komunikacije specifični su za
određenu kulturu, što može dovesti do nesporazuma. Postoje mnogi primjeri koji pokazuju da
loša komunikacija može dovesti do propadanja posla i loših odnosa s klijentima, stoga
razumijevanje kulturnih razlika neverbalne komunikacije ima veliku važnost za organizaciju
koja želi uspješno poslovati na međunarodnom tržištu. Ljudi posluju izvan granica matične
zemlje više nego ikad i obaveza je svakog poslovnog čovjeka upoznati se s elementima
neverbalne komunikacije različitih kultura.
1.2 Strateški značaj komuniciranja u preduzeću sa aspekta menadžmenta ljudskih
resursa
Kako bi se izbjegli mogući prekidi i prepreke u efikasnoj komunikaciji potrebno je
kontinuirano raditi na njenom unapređenju. Nedovoljna komunikacija i pretjerana umreženost
donose probleme u poslovanju te se gubi kvantitet i kvalitet komunikacionog procesa. U
M. Miljević (2008)
Poslovna etika i komuniciranje,
Univerzitet Singidunum, Beograd, str. 6.
S.T. Friedemann (2001)
Kako međusobno razgovaramo
, Erudita, str. 56.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti