Ljekovite biljke

Uvod

Ljekovite biljke (u literaturi se može sresti i termin medicinske biljke) se koriste u zvaničnoj ili narodnoj medicini za lječenje bolesti ili očuvanje zdravlja ljudi. Danas se koristi oko 10 000 vrsta biljaka i posvećuje im se velika pažnja upravo u cilju pronalaženja boljih ljekova koji bi po organizam čoveka bili što je moguće manje štetni.
Mnoge farmakopeje u svjetu koriste biljke za dobijanje ljekova (u Rusiji se oko 170 vrsta biljaka koristi u te svrhe) jer su bogate sadržajem alkaloida, glikozida, smole, etarskih ulja i dr. Nauka koja se bavi izučavanjem ljekovitog bilja, odnosno drogama biološkog porjekla naziva se farmakognozija.
Istorija upotrebe biljaka u lječenju tjesno je povezana sa istorijom i razvojem ljudskog društva. Najstariji pisani dokumenti potiču iz Kine 3000 godina p. n. e. kada se znalo za više od stotinu ljekovitih biljaka među kojima se neke i danas koriste, kao npr. reum i cimet. Godina 1806. obilježena je zaslugom njemačkog apotekara Fridriha Vilhelma (njem. Friedrich Wilhelm Sertürner 1783—1841), koji je prvi izolovao morfin iz opijuma, kao početak stručne farmakognozije.
Za svaku bolest, cak i za onu najtezu sto izgleda neizleciva, u prirodi, u ljekovitom bilju možete naći lijek , samo ga je potrebno pronaci. Vazno je znati šta se čime liječi, odnosno koja je ljekovita biljka najpogodnija za koju vrstu bolesti. Za lječenje bolesti velike mogucnosti daju nam mjesavine ljekovitog bilja. Ljekovito bilje je dar prirode koji trebamo uz malo truda potražiti. Ne mora uvjek da se koristi teški arsenal farmakologije, prije svega ako se radi o nekoj manjoj nelagodnosti. Moderni čovjek se, nažalost, pretvorio u pasivnog potrošača lijekova, koji odgovornost za svoje zdravlje, gotovo uvijek prenosi na svog ljekara. Tri četvrtine svih zdravstvenih tegoba mogu se lako dijagnostifikovati i nije uvijek neophodan ljekarski pregled. Prehlade, začepljenja, gastritis, kolitis, glavobolja i tako dalje, mogu se uspješno odstraniti ili umanjiti podložnost oboljevanju, prirodnim mjerama, kroz promjenu ishrane i načina života.

Podjela ljekovitog bilja

Dosadašnja podjela ljekovitog bilja vršila se na osnovu rezultata koji su njime dobijeni, tj. samo po spoljnim znacima njegova djelovanja, bez obzira na karakter i suštinu bolesti. Tako, npr.: vidi se otok i uzima se lijek, ali usljed čega je taj otok, koji je organ u čovjeku bolestan — to se nije bliže znalo, itd. „Zato što one (biljke) tako djeluju”, ali da li su tu lenja crijeva, ili je obolela jetra, odnosno da li postoji neka zarazna bolest, nazeb itd. Takođe se nije mnogo ispitivalo. Savremena medicina proučila je bliže ta djelovanja biljaka i prema njima ih je svrstala u grupe. Ali praktične koristi od toga mogla su imati samo stručna lica, i to ne sva, jer, kao što smo ranije rekli, hemijski preparati potisli su u mnogome biljne ljekove. Pri tome su stručnjaci vršili podjelu po svojoj uvićavnosti: neko u dvadeset i četiri grupe (Droa), drugi u sedamnaest (Leklerk), neko u još više itd.
Evo jedne od tih podjela
I grupa: bilje koje ima svojstvo da mjesta na koja se oblaže razmekšava i ublažuje.
II grupa: bilje koje izaziva apetit.
III grupa: bilje koje ima osobinu da steže djelove sluzokože s kojima dolazi u dodir, i na taj način krepi, ojačava taj organ zarad.
IV grupa: bilje koje su u stanju da djeluju protiv kašlja, protiv nadražaja u plućima i
uopšte olakšavaju izbacivanje nezdrave sluzi iz pluća.
V grupa: biljke koje imaju svojstvo da istjeruju gasove iz tjela: stomaka i creva.
VI grupa: biljke koje su u stanju da prečišćavaju krv i sokove organizma od štetnih materija.
VII grupa: biljke koje izazivaju znojenje.
VIII grupa: bilje koje djeluju protiv proliva.
IX grupa: biljke koje izazivaju bolje mokrenje.
X grupa: biljke koje pomažu lječenju ženskih bolesti.
XI grupa: biljke koje djeluju protiv groznica.
XII grupa: biljke koje djeluju blago ili jako protiv zatvora.
XIII grupa: biljke koje djeluju protiv bolova.
XIV grupa: biljke koje podstiču pojedine organe na rad, tj. ojačavaju i krepe cjeli organizam.
XV grupa: biljke koje pomažu izbacivanje glista.
XVI grupa: biljke koje teraju na povraćanje.
XVII grupa: biljke koje djeluju protiv raznih bolesti stomaka, jetre i drugih unutrašnjih organa.
XVIII grupa: biljke koje se upotrebljavaju za lječenje rana i povreda po tjelu.
XIX grupa: biljke koje služe umirenju nerava.
XX grupa: biljke koje pomažu lečenju srčanih bolesti.
Broj ovih grupa može se smanjiti ili povećati prema tome kako ko gleda na stvar i kakve ciljeve pretpostavlja. Ovakva podjela na prvi pogled izgleda i dobra, ali je za primjenu nezgodna i nepraktična. Jer ima biljaka koje se primvnjuju u lječenju više bolesti, pa je nestručnom čovjeku teško odrediti kad ih treba primjeniti. Zbog toga praktičnu primjenu ljekovitog bilja treba izvesti na drugi način, a to može biti samo prema već određenim bolestima, koje su više ili manje poznate i srodne. Postojale su podjele i prema djelovanju biljaka i njihovim familijama. Ali se to nije moglo održati, jer iako su biljke bile istog roda i iste vrste, ipak su one