UVOD
Procjena stanja uhranjenosti je bitan dio brige o pacijentu jer nutritivni status utiče
na pacijenov odgovor na bolest. Vođenje računa o stanju uhranjenosti ima poseban
status kod pedijatrijskih pacijanata zbog činjenice da oni prolaze kroz kompleksne
procese rasta i razvoja te je stoga kod njih procjena stanja uhranjenosti esencijalan dio
kliničke evaluacije i njege. Ova procjena bi trabala dovesti do ranog otkrivanja
nedostataka ili ekscesa u stanju uhranjenosti. Treba reći da ne postoji najbolji metod
određivanja ovog statusa te je stoga potrebno koristiti kombinacije više različitih
mjerenja. Rast je sam po sebi veoma važan indikator zdravlja i nutritivnog statusa.
Postoje brojne tablice rasta trenutno dostupne. Svako mjerenje rasta bi trebalo biti
tačno i urađeno u jednakim intervalima. Ovakvi longitudinalni podaci mogu pomoći u
otkrivanju pacijenata sa rizikom te omogućiti praćenje kliničkog odgovora pacijenta na
nutritivnu terapiju.
U toku djetinjstva i adolescencije dolazi do brojnih promjena u rastu i obliku tijela,
i kliničari moraju razumjeti normalan rast da bi mogli preopoznati nenormalne
pojave. Također je bitno prepoznati promjene u stanju uhranjenosti koje se pojavljuju
kod akutnih i hroničnih bolesti. Kratki nutritivni skrining može biti korišten u
identifikaciji pacijenata sa potrebom za dubljim pretragama. Tipični nutritivni
skrining uključuje medicinsku i dijetetsku anamnezu, antropometrijska mjerenja i po
mogućnosti laboratorijske nalaze. Puna procjena stanja uhranjenosti uključuje
detaljnije anamneze (što uključuje i mjerenje unosa hrane), kompletan fizikalni
pregled, dodatna antoropometrijska mjerenja tijela, polno i sazrijevanje kostiju,
laboratorijske podatke te procjenu nutritivnih potreba. Globalna procjena kliničara
bazirana na ovim objektivnim podacima u kombinaciji sa njegovom/njenom kliničkom
procjenom je veoma bitna u određivanju nutritivnog statusa (1). Medicinski radnici
veoma često rade u timu radi sakupljanja svih informacija potrebnih u procjeni stanja
uhranjenosti. Za procjenu stanja uhranjenosti potrebno je uraditi anamnezu, status,
antropometrijska mjerenja, biohemijske pretrage a postoje i dodatne pretrage koje je
moguće izvesti.
ANAMNEZA
Anamneza je, kao i obično, centralni momenat u
procjeni stanja uhranjenosti. Dokumentuju se ranije i
sadašnje medicinske informacije, uključujući trajanje
sadašnje bolesti, relevantne simptome, dijagnostičke testove
i terapije (hemoterapija, radijacija). Zbog činjenice da se
razne nutritivne abnormalnosti pojavljuju u određenim
stadijima bolesti veoma je bitno da se otkrije tačno
medicinsko stanje. Brojni lijekovi mogu uzrokovati
nutritivne deficijencije (npr. metotreksat kao kompetitivni antagonist metabolizma
folne kiseline), kao i interakcije lijekova. Lijek može biti u interakciji sa drugim
lijekom, hranom, pićima te sa prehrambenim, vitaminskim ili mineralnim
suplementima. (tabela). Anamneza bi također trebala sadržavati informacije o
prijašnjim akutnim i hroničnim bolestima, hospitalizacijama i operacijama. Historija
rasta (sa pređašnjim tabelama rasta ako je moguće), početak puberteta te podaci o
razvoju (sa podacima o prehrambenoj praksi) trebaju također biti uključeni. Porodična
Kvantitet i kvalitet unesene hrane se procjenjuju kroz prospektivna bilježenja (sa
vaganim ili procijenjenim porcijama), retrospektivna prisjećanja (prethodna 24 sata ili
“tipična” 24 sata), ili kroz upitnike (5). Prospektivne bilješke se obično vode za 3 do 7
dana i daju najtačniju procjenu stvarnog unosa. Ipak, pogodne su za rad jedino u
istraživačkom okruženju jer zahtijevaju mnogo vremena i rada. Postoje i određenja
ograničenja jer roditelji imaju običaj da zaborave zabilježiti svu unesenu hranu ili da
promijene prehrambene navike što dovodi do pogrešne procjene stvarnog unosa.
Retrospektivna analiza je dosta brža metoda procjene ali zavisi od djetetove/roditeljeve
memorije i sposobnosti da procijeni veličinu porcija. Također nije najreprezentativnija
metoda jer se odnosi na samo jedan dan. Kada se radi o akutnim bolestima mnogo je
korisnije procijeniti “uobičajena” 24 sata nego samo zadnja.
ANTROPOMETRIJA I GRAĐA TIJELA
Minimalna procjena stanja uhranjenosti djeteta uključuje težinu, dužinu ili visinu,
te obim glave (do 3. godine), te se ovi parametri prate tokom vremena da bi se
procijenio kratkotrajni i dugotrajni razvoj i nutritivni status. Detaljna antropometrijska
mjerenja obuhvataju merenja sledećih parametara: težina tijela, visina (dužina) tijela,
dužina podkoljenice, dužina stopala, dužina ruke, dužina nadlaktice, širina ramena,
obim grudnog koša, dužina noge, kožni nabor nadlaktice, kožni nabor na leđima, kožni
nabor na trbuhu, gustina koštane mase, količina mišićnog tkiva, količina masti,
količina vode .
Tačna i pouzdrana antropometrijska mjerenja zahtijevaju preciznu opremu i
određene tehnike. Skoro da je nemoguće previše naglasiti važnost treninga i prakse u
antropometrijskoj tehnici. Sve vrijednosti treba izmjeriti tri puta i koristiti prosjek.
Težina
Težina pacijenta je ukupna mjera nutritivnog statusa uz potrebne podatke o
godinama, spolu te visini/dužini za optimalnu interpretaciju. Težina se određuje
mjerenjem na digitalnoj ili vagi sa utezima. Mjerenje bi trebalo vršiti u jutarnjim
satima, bez obuće i u laganoj
odjeći ili bez nje i bez pelena,
prije jela i poslije obavljanja
fizioloških potreba. Bitno je da
vaga bude dobro kalibrirana sa
poznatim težinama makar
jednom mjesečno. Težine se
zaokružuju na 0,01 kod
novorođenčadi a na 0,1 kg kod
starije djece i odraslih.
Već je Broco, davne 1871.,
da formulu za idealnu masu
pojedinca. Ona je za muškarce:
