Medjunarodno poslovanje

MEĐUNARODNA TRGOVINA

Početkom 80-tih godina prošlog veka dogodila se velika ekspanzija međunarodnih investicija. To je period ubrzog brisanja nacionalnih granica, kada je ekonomija u pitanju, pa dolazi do ubrzane deregulacije finansija u SAD-u, Evropi i Aziji. Ovaj trend je nastavljen i početkom 90-tih godinama, kada dolazi do kraha komunizma i otvaranja bivših komunističkih država za investitiore iz „kapitalističkih“ država. Osnovni motiv za investiranje kapitala, naravno, je što veći prihod. Mnoga preduzeća investiraju u inostranstvo kako bi efikasnije proizvodila. Druge zemlje nude niže troškove rada, pa kompanije premeštaju svoje proizvodne pogone tamo gde su troškovi manji. Kompanije investiraju u inostranstvo kako bi osigurale neophodne sirovine, a tu se najviše ističu naftne i rudarske kompanije. Dakle, svi ti interesi – tržišta, proizvodnih pogona i sirovina – u skladu su sa ciljem osiguranja veće stope prinosa nego što je to moguće ostvariti samo domaćim poslovanjem.

 
MEĐUNARODNO KAPITALNO BUDŽETIRANJE

Kod inostranih investicija je bitno da se one mogu „repatrirati“, odnosno vratiti u zemlju iz koje investitor dolazi. Ako se investirani kapital ne može vratiti u zemlju onda investicija nije atraktivna.
Ako se tokovi novca mogu slobodno repatrirati kapitalno budžetiranje postaje vrlo jednostavno, i tada kompanije obično sagledaju sledeće činjenice:

• Procenjuju očekivane tokove novca u stranoj valuti;
• Izračunavaju njihovu vrednost u domaćoj valuti;
• Određuje neto sadašnju vrednost projekta upotrebom domaće zahtevane stope prinosa, uz stopu koja bi se prilagodila za učinak premije rizika koji je povezan sa inostranom investicijom.

 
NEKI RIZICI U MEĐUNARODNOJ TRGOVINI
PORESKI SISTEM

Svaka zemlja oporezuje dobit strane kompanije koja posluje u toj zemlji. Neke zemlje prave razliku između prihoda koji se deli akcionarima i neraspoređene dobiti, tako da manje oporezuju neraspoređeni prihod. Manje razvijene zemlje, uglavnom, imaju niske poreze i daju određene poreske olakšice da bi privukli strane investicije.
Definicija oporezivog prihoda je drugačija od zemlje do zemlje, kao što i poreska stopa varira među zemljama. Na primer naš sused, Republika Crna Gora, ima izuzetno niske poreske stope na profit korporacija. Ovu je meru Vlada CG je donela kako bi privukla strane investicije. Za razliku od nas, industrijski razvijene države imaju veoma visoke poreske stope. Jedna od tih su i SAD, gde je poreska stopa oko 34%. Pa, ako američka kompanija ostvari prihod u inostranstvu, ona plaća porez i državi u kojoj je ostvarila prihod i SAD-u. Ali, matičnoj državi plaća porez tako što se od američke poreske stope oduzme stopa koja važi u državi u kojoj je ostvaren prihod. Ako američka poreska stopa iznosi 34%, a američka firma ostvari profit u Crnoj Gori, gde je ta poreska stopa npr. 9%, tada kompanija plaća državi Crnoj Gori 9% od profita, a SAD-u plaća onu razliku do 34%, tj. 25%.