Memorijske jedinice

UVOD

Cilj koji želim postići razradom ove teme kao svog seminarskog rada jeste približiti Vama, kao čitatelju važnost same memorije u računaru. Većina ljudi ne razmišlja o tomu ko je „krivac“ za to da sve programe koje snimimo na računar i ostanu tu, ko omogućava rad na računaru, šta je zapravo „mozak“ svakog računara i bez čega bi on u svojoj suštini bio beskoristan, te šta mu omogućava da on izvršava svoju svrhu. Kroz upoznavanje sa osnovnom građom, radom memorije i važnošću pohrane podataka i informacija u računaru pokušati ću vam dati odgovore na gore postavljena pitanja.
Kratka povijest memorije

1898. Prvi magnetni zapis
1936. U Njemačkoj, Konrad Zuse otkriva da se programi opisani binarnim kombinacijama mogu pohranjivati elektromehaničkim principom.
1945. Opisana građa i djelovanje računara. Svaki računar mora se sastojati od sljedećih dijelova: ulazne jedinice, izlazne jedinice, memorija, upravljačka jedinica, aritmetičko logička jedinica
1956. IBM razvio prvi tvrdi disk-Winchester 30-301951. Memorija načinjena od željeznih jezgri.
1954. UNIVAC 1103A, prvo komercijalno računalo sa memorijom od želj. jezgri.
1967. IBM konstruiše prvu disketu (engl. floppy disk).
1970. Intel objavljuje memorijski integrirani krug 1103 kapaciteta većeg od bita (prvi RAM).
1971. IBM predstavlja “floppy disk” (8”)
Memorijski čipovi od 16K (sa preko 2000 tranzistora)
1980. Prvi “winchesteri”, tj. hard diskovi. Format im je bio 5,25 inča, a kapaciteti su varirali između 5 i 10 MB.
1981. Osborne 1, prvo prenosivo računalo. Sa cijenom od 3.466 dolara i težinom od 12 kilograma, uređaj koristi Zilog Z-80 procesor i ima 64KB RAM-a, dvije 5,25-inčne disketne jedinice kapaciteta 91KB i 5-inčni monohromatski zaslon.
1982. Drivetec objavljuje 3.33MB (neformatiran) 5.25” drive.
1983. Philips i Sony razvio CD-ROM kao računalna memorijski element.
1998. DVD-RAM jedinica 17GB.