Menadžment ljudskih resursa

TRŽIŠTE RADA I NJEGOVE SPECIFIČNOSTI

Standardna definicija tržišta rada glasi da je to prostor na kome su kupci i prodavci u dovoljnoj mjeri u komunikaciji i da teže da tržište rada bude u okviru cijelog područja isto. Tako, područje može da se razlikuje po veličini, od manjeg prostora do svjetskih razmjera. Kada je riječ o radnoj snazi obim tržišnog prostora se razlikuje i po kvalifikovanosti.

Specifičnosti tržišta rada su:
1. MNOGOSTRUKOST I NEHOMOGENOST TRŽIŠTA RADA- Rad nije homogen jer postoje na hiljade radova različitih vrsta, koji se u datim uslovima tretiraju kao različiti faktori proizvodnje. Radna snaga se teže prilagođava promjenama na tržištu rada jer su potrebna ulaganja za prilagođavanje u pogledu vrste i složenosti rada, kao i vremenska distanca između ulaganja i promjena kvaliteta rada.
2. RADNA SNAGA JE, ZA RAZLIKU OD DRUGIH PROIZVODNIH FAKTORA, AKTIVNI stvaralački faktor sa sposobnošću da utiče na uslove rada i rezultate koje ostvaruje u radu i aktivno je zainteresovana za to kako se utvrđuje vrijednost i cijena uloženog rada.
3. ODSUSTVO MJESTA KONCENTRISANE PONUDE-BERZE RADA i odgovarajućih informacija za ponudom i potražnjom za radnom snagom, platama i drugim bitnim uslovima rada.

Radnici su primorani da sami pribavljaju odgovarajuće informacije, što je povezano sa visokim troškovima i utiče da oni teže napuštaju postojeći posao, osim kada su primorani. Postoje institucije koje vrše funkciju lokalne berze, ali one ne posjeduju uvijek sve bitne informacije za kvalitetnu odluku o zapošljavanju. To su:

• lokalni biroi za poslove zapošljavanja i isplatu kompenzacija u slučaju nezaposlenosti,
• privatne agencije za zapošljavanje,
• lokalne kancelarije sindikata koje upućuju radnike na slobodna radna mjesta.

U našoj zemlji funkciju tržišta rada obavljaju zavodi za tržište rada.
4. NEPOSTOJANJE STANDARDIZACIJE RADA što otežava funkcionisanje tržišta rada. Za razliku od tržišta roba, na kojem su mnogi proizvodi kompletno standardizovani, tako da kupac zna kakve karakteristike posjeduje proizvod kojeg kupuje, kod radne snage to nije slučaj. Radnici se razlikuju po mnogim osobinama: polu, starosti, socijalnom, rasnom, nacionalnom i drugom porijeklu. Tu su i razlike u ličnim osobinama: inteligenciji, umnim i fizičkim vještinama, vrsti i stepenu obrazovanja, radnom iskustvu, motivaciji i sl. Poslodavci su primorani da, kada se odlučuje o izboru radnika za posao, koriste razne informacije o dosadašnjem radu, odgovarajuće testove kako bi procijenili karakteristike radnika.
5. KONTINUIRANOST ODNOSA ZAPOSLENOSTI predstavlja osnovu angažovanja radne stage i sa aspekta poslodavca jer bi promjenljivost ovog faktora uslovila obostranu nesigurnost i rezultirala slabijim poslovnim rezultatima. Radnik, kada se odlučuje na zaposlenje uglavnim računa na stalnost tog zaposlenja i nastoji da svojim ponašanjem doprinese svojoj sposobnosti i napredovanju u poslu. Poslodavac, takođe u želji da poveća radni potencijal ulaže u stručno usavršavanje radnih sposobnosti radnika i nastoji da kroz efekte rada to višestruko naplati. Ako bi fluktuacija bila velika to bi poremetilo ustaljeni popredak, harmoniju, timski rad i sl.
6. RADNIK JE I SUBJEKAT I OBJEKAT PRODAJE RADNE SNAGE- Radnik mora biti, uglavnom, fizički prisutan tamo gdje se njegova radna snaga koristi pa su i uslovi rada važan dio procesa pregovaranja na tržištu rada. Zato često visina plate nije presudan faktor za odluku radnika, već radnik između mogućih alternativnih ponuda bira onu koja će mu osigurati najveću neto korist, imajući u vidu i novčane i nenovčane komponente.
7. SLABIJA PREGOVARAČKA MOĆ RADNIKA jer zbog tehničko tehnološkog progresa živi rad se sve više zamjenjuje minulim radom, što za posljedicu ima veću ponudu radne snage od potražnje. Radnik, koji je nezaposlen, uglavnom je zbog obezbjeđenja egzistencijalnih uslova primoran da se zaposli, što je moguće prije, bez obzira da li mu se kroz „paket zaposlenosti” nude željeni uslovi.
Poslodavac je superiorniji, on može i da čeka, da vrši izbor i dominira u postavljanju uslova zapošljavanja, pogotovo ako ne postoje sindikalni pregovarači.
8. PRAVNA REGULATIVA I INSTITUCIJE imaju implikacije na tržište rada. Zainteresovane strane za rješavanje pitanja vezanih za rad i radne odnose su: radnički sindikati, udruženja poslodavaca, velike kompanije i država.