Morfološki status

1.    UVOD

Morfološka antropometrija primjenjuje se u brojnim područjima: u sportu i sportskoj medicini, pedijatriji i školskoj medicini, za praćenje rasta djece  i omladine, ergonomiji i industriji, u okviru standardnih postupaka u praksi, za procjenu stanja uhranjenosti, kao i za naučna istraživanja morfoloških karakteristika tijela tokom rasta i razvoja, povezanosti tjelesnih dimenzija s drugim antropološkim karakteristikama, te u analizi populacijske strukture.Morfološka antropometrija je metoda koja obuhvata mjerenje ljudskog tijela, te obradu i proučavanje dobivenih mjera.
Kako je antropometrija metoda pri kojoj mjerilac izvodi mjerenja pomoću mjernih instrumenata, greška u antropometriji proizilazi iz greške mjerioca ili iz greške instrumenta. Da bi greška mjerenja bila što manja mjerenja treba provoditi:

1.    Uvijek u isto doba, pojedine antropometrijske dimenzije, prije svega visina i masa tijela, variraju u toku dana ovisno o utjecaju vanjskih faktora ( prehrane, tjelesne aktivnosti ).
2.    Uvijek istim instrumentima, koji su propisani za antropometrijsko mjerenje i kalibrirani u metričkom sistemu.
3.    Uvijek isti ispitivač, s obzirom da postoje znatne razlike u očitavanju rezultata, iskustvu, primjeni tehnike između mjerilaca. Interindividualne pogreške veće su od intraindividualnih pogrešaka, odnosno pogrešaka koje čini isti mjerilac u ponavljanim mjerenjima.
4.    Uvijek istom tehnikom, istovjetnost tehnike mjerenja propisane Međunarodnim biološkim programom (IBP) za 39 mjera omogućava poređenje rezultata mjerenja.

2.    MJERENJE MORFOLOŠKIH KARAKTARISTIKA

Morfološka antropometrija je metoda koja obuhvata mjerenje ljudskog tijela, te obradu i proučavanje dobivenih mjera. Primjenjuje se u brojnim područjima: u sportu i sportskoj medicini, pedijatriji i školskoj medicini, za praćenje rasta djece  i omladine, ergonomiji i industriji, u okviru standardnih postupaka u praksi, za procjenu stanja uhranjenosti, kao i za naučna istraživanja morfoloških karakteristika tijela tokom rasta i razvoja, povezanosti tjelesnih dimenzija s drugim antropološkim karakteristikama, te u analizi populacijske strukture. U morfološkoj antropometriji služimo se sa metričkim sistemom, odnosno osnovnim mjernim jedinicama metričkog sistema. Kako je antropometrija metoda pri kojoj mjerilac izvodi mjerenja pomoću mjernih instrumenata, greška u antropometriji proizilazi iz greške mjerioca ili iz greške instrumenta. Da bi greška mjerenja bila što manja mjerenja treba provoditi:
1.    Uvijek u isto doba, pojedine antropometrijske dimenzije, prije svega visina i masa tijela, variraju u toku dana ovisno o utjecaju vanjskih faktora ( prehrane, tjelesne aktivnosti ).
2.    Uvijek istim instrumentima, koji su propisani za antropometrijsko mjerenje i kalibrirani u metričkom sistemu.
3.    Uvijek isti ispitivač, s obzirom da postoje znatne razlike u očitavanju rezultata, iskustvu, primjeni tehnike između mjerilaca. Interindividualne pogreške veće su od intraindividualnih pogrešaka, odnosno pogrešaka koje čini isti mjerilac u ponavljanim mjerenjima.
4.    Uvijek istom tehnikom, istovjetnost tehnike mjerenja propisane Međunarodnim biološkim programom (IBP) za 39 mjera omogućava poređenje rezultata mjerenja.
Neke od mjera koje propisuje IBP nezahtijevaju osobitu pozornost u sportu,npr: širina usta ili debljina usnica, dok nadrugoj strani su za sport zanimljive mjerekoje ovaj program ne propisuje, primjerice debljina kožnog nabora na potkoljenici. Antropometrijske mjere koje se koriste u antropometrijskim istraživanjima, kao i metodologija mjerenja su:

Mjere longitudinalnedimenzionalnosti:

•     visina (dužina) tijela
•     suprasternalna visina
•     sjedeća visina
•     visina tibiale
•     dužina noge (visina spinae iliacaeanterior superior)
•     dužina potkoljenice
•     dužina stopala
•     dužina ruke
•     dužina nadlaktice
•     dužina podlaktice
•     dužina glave